Mladi naše župe kroz korizmeno vrijeme pripremali su predstavu „Špilja razbojnička" u režiji Spomenke Struški, a suautor teksta je Nino Škrabe. Predstavu su izveli 4. travanja u pastoralnom centru Varaždinske biskupije u Ludbregu, a 6. travnja u udruzi „Ludbreško sunce" u Globočecu. Predstava je imala i humanitarni karakter za istoimenu udrugu, pa svima zahvaljujemo na daru.

Na nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, 25. ožujka 2018. godine, mnogi su se naši župljani odvažili na križni put po selima župe. Krenuvši u 13:00 sati iz Hrastovskog, preko Kučana, Ludbrega, Globočeca, Čukovca, Apatije, gdje su nam mještani srdačno pripremili okrepu počastivši nas pićem i kolačima, kroz Slokovec, Sigetec i Selnik natrag prema ludbreškoj župnoj crkvi gdje smo u 19:00 sati molili završnu molitvu.

Obavještavamo hodočasnike i zainteresiranu javnost da nas od 17. travnja 2018. možete kontaktirati na novu email adrresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript . Putem ove e-mail adrese mogu se javiti hodočasničke skupine radi dogovora oko svetih misa i programa u Svetištu predragocjene Krvi Kristove, zainteresirani za organizaciju druženja u Pastoralnom centru Ludbreg, kao i za sva pitanja i informacije vezane uz naše Svetište. Sve kontaktne podatke možete pronaći i na našoj stranici Kontakti

Od 2. do 4. veljače i od 16. do 18. veljače 2018. u našoj župi održan je Kursiljo - mali tečaj radosnog kršćanstva za dvije grupe krizmanike. Tečaj je započeo u petak, a krizmanike su u pastoralnom centru dočekali animatori sa njihovim kapelanom. Nakon uvodnih riječi rektorice Anike Sačić, a u drugom terminu Judite Havaić počeli smo sa programom. Prvu temu kao i još nekoliko njih održao je kapelan, vlč. Kristijan Stojko. Prvi dan završili smo kratkim klanjanjem kojeg je animirao zbor mladih „Trinitas".

Evo kako su izgledale naše božićne jaslice u župnoj crkvi Presvetog Trojstva

Trebamo li danas Boga?

Pogledamo li oko sebe, možemo utvrditi da je čovjek uglavnom opskrbljen sredstvima za život i ništa mu više nije potrebno. Sve uglavnom može sam i ne želi biti ovisan ni o kome. Opaža se da su nam crkve danas praznije jer imamo slobodu vjere, svoju domovinu i sve uvjete za život.

Već iz prvih poglavlja Svetog Pisma čitamo kako je Bog, s prvim ljudima koje je stvorio, redovito razgovarao te im dao mogućnost da s njime uspostave duhovne veze. Bog nije stvorio ljude da bi, bez ikakvih posljedica, živjeli bez njega. Stvorio nas je s namjerom da komuniciramo s Njime. Isus nam je to izrekao riječima: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i od svake riječi, koja nam dolazi iz Božjih ustiju". Sveto nas Pismo, kao najbolji priručnik s pravilima o našem ravnanju, upozorava na ponašanje koje bi lako moglo ugroziti sigurno djelovanje naših života.

Brza rješenja i savjeti koje dobivamo od drugih, često puta nam se znaju činiti privlačnima i korisnima. No pitam Vas: „Tko nas najbolje poznaje i želi da izmaknemo opasnostima? Zar to nije naš Otac koji nas je stvorio?" Ne sili nas da nužno prihvatimo njegove savjete. Naprotiv, kao dobri Otac opominje: "Ja sam Bog tvoj, onaj koji te učio da činiš ono što ti koristi, koji te vodio putem kojim trebaš ići. O, da si pazio na moje zapovijedi, tada bi tvoj mir bio kao rijeka, tvoja sreća kao morski valovi." (Iz 48,17.) Dakle, zaključak je jasan. Ako želimo kvalitetno živjeti, trebamo Boga!

Sv. Pavao kaže o Stvoritelju: "U njemu živimo, mičemo se i jesmo." Naš nas stvoritelj svakodnevno opskrbljuje zrakom koji udišemo, hranom koju jedemo; vodom koju pijemo. Bez tih nužnih stvari s kojima nas Bog drži na životu, ne bismo mogli živjeti. No postavimo si pitanje, zbog čega se Bog toliko brine za ljude, pa i za one koji ne mare za nj? Možda je to zato da bismo počeli Boga tražiti, do njega dopuzali i pronašli ga, jer On nije daleko od nas.

Uvjeren sam da ste već koji put naišli na granice svojih mogućnosti. Htjeli ste drugome pomoći po vlastitim silama, ali nije išlo. Pripovijeda jedna gospođa: „Nedavno je moja rođakinja izgubila voljenu osobu. Umro joj je suprug. Bila sam u duši zabrinuta. Kako da joj pomognem? Kako da je utješim? To me mučilo sve dok nisam svoje poteškoće predala Isusu da mi pomogne. Svim sam srcem i dušom molila za nju. Na dan kad smo se susrele, čvrsto sam je zagrlila. Riječi su bile suvišne. Sućut, darovano vrijeme, molitva, čvrsto pouzdanje u Boga da on sve vodi i molitve uslišava. Otišla sam od nje smirena i zadovoljna. Osjetila sam unutarnju radost i veselje jer sam bila Isusovo oruđe po kojemu joj je bio oduzeti djelić bremena."

Snaga molitve – oslobođenje

Često je upravo trenutak molitve prilika da Bog dotakne srca ljudi i promijeni njihov život. Bog je svemoguć. U današnjem svijetu, mnoge su naše obitelji pogođene mržnjom, svađom, žalosti i bolestima. Zato su ljudi, unatoč tome što imaju svega materijalnog, nesretni. Gube se u besmislu postojanosti. Ispriječio se neki zid između njih i Boga koji ih je odrezao od izvora snage. Danas mnogi ljudi pate. Koje nam je rješenje? Dajmo izručiti svoje patnje Njemu, Isusu, koji nas jedini može izbaviti od patnje. On nikome nije rekao da skriva svoju muku, nevolju ili žalost. Bog želi svakog osloboditi. "Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!"

Učimo se umirati sebičnosti

Današnji tempo i način života usmjeruje čovjeka k plitkosti i površnosti, hrani u čovjeku želju za Imati, tj. Imati, a ne Biti. Samozadovoljstvo, sebičnost i opterećenost užicima naveliko vladaju mnogim ljudima. Koji je lijek? Svakodnevni razgovor s Bogom, gradnja dobrih odnosa s Njime. On će nas učiti umirati svojoj sebičnosti i samodovoljnosti i tako, malo pomalo, nadilaziti samoga sebe. Isus upozorava koliko puta vidimo trn u oku svoga bližnjega, a gredu u svom oku ne vidimo. Samo se Bogu mogu zahvaliti što me uči priznavati pa popravljati svoje slabosti i mane, prihvaćati druge koji možda isto griješe kao i ja, ali na drugačiji način. U Bogu uvijek pronalazimo mir i snagu koju ovaj svijet i društvo ne mogu dati. Zato zavapimo: „Dođi Gospodine i ne kasni!"

Odgoj djece jest za roditelje velika briga i odgovornost. Bog nije htio serijski stvarati ljude, nego je te sposobnosti ugradio u muškarca i ženu. Oni, obdareni tim sposobnostima, pozvani su da stvaraju zajedno sa samim Stvoriteljem nove živote. Muž i žena, otac i majka jesu dva elementa, tj. suradnika s kojim Bog dovršava svoju umjetninu. Jer čovjek je najveća umjetnina koja postoji. Itekako roditelji trebaju Božje ruke u dovršavanju umjetnine koja se naziva čovjek. Koliko puta roditeljima uzmanjka strpljivosti kada bi trebali povisiti ton za dobrobit mira u srcu? Koliko se puta treba na pravi način boriti kako bismo iskoristili vrijeme za stvaranje radnih navika kod djece? Kako da ih odgojimo u odgovorne ljude koji će moći biti gospodari svoga života s Božjim Duhom i s njegovim vodstvom? Da se ne poklone idolima ovoga društva kada ih zapljusnu valovi potrošaštva, uživalaštva i lažne slike života. Prava kršćanska OBITELJ ZAJEDNO SVAKODNEVNO MOLI I NEDJELJOM I BLAGDANOM SLAVI EUHARISTIJU.

Istinski su kršćanski roditelji svjesni da su zapravo pravi suradnici Božji u kreiranju i formiranju života svoje djece. To onda oni pokazuju u praksi. Okupljaju se na zajedničku večernju molitvu, zahvaljuju za primljene milosti tijekom dana. Djeca takvih roditelja s oduševljenjem idu na misu. Njima misa ne predstavlja nikakvo breme, već postaje potreba i najveća zahvala. Na taj način pravi kršćanski roditelji vrše svoju roditeljsku ulogu. Ohrabruju djecu, oduševljavaju ih, poučavaju, te vode k Bogu prema osobnoj vjeri. Riječima i lijepim primjerima oni svjedoče istinu da je Bog jedini Onaj koji može čovjeku nešto dati i obogatiti ga. Konačno nam se sav darovao u svome Sinu Isusu Kristu i za nas postao čovjekom da nas spasi. Slijedeći Kristov primjer, pravi kršćanin i istinska kršćanska obitelj imaju urođenu želju da sa svim bogatstvom i primljenim duhovnim i naravnim darovima žive u punini, predavši darove svojoj djeci i šireći ih dalje na sva područja svoga života. Tako živeći, postajemo najsličniji Onomu koji se u potpunosti odrekao svoje jednakosti s Bogom, oplijenio samoga sebe i postao nama ljudima u svemu sličan, osim u grijehu.

U tom i takvom darivanju leži izvor radosti, sreće i zadovoljstva. Neka Vam je svima u tom svjetlu blagoslovljen Božić, a u Novoj 2018. godini pokušajte tako živjeti.

U Restauratorskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu završeni su višegodišnji cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na propovjedaonici iz župne crkve Presvetog Trojstva u Ludbregu.

Propovjedaonica je jedan od najstarijih i najvrjednijih dijelova inventara župne crkve Presvetog Trojstva u Ludbregu te samim time ima svojstvo zaštićenog pokretnog kulturnog dobara upisanog u Registar zaštićenih spomenika kulture Republike Hrvatske.
Nastala je oko 1750. godine, a smatra se jedno od značajnijih ostvarenja kipara Stjepana Severina iz Križevaca. On je djelovao od 20-tih do 60-tih godina 18. stoljeća na području srednje Podravine od Ludbrega do Virovitice i Čazme, a u tom periodu izradio je velik broj oltara, propovjedaonica i skulptura.

U subotu 11. studenog u jutarnjim satima krenuli smo na hodočasnički izlet u Karlovac i Krašić. Skupilo se sedamdesetak učenika od petog razreda osnovne škole sa učenicima srednje škole. U 10 sati stigli smo u Karlovac i posjetili svetište Sv. Josipa. Rektor i župnik Mons. Antun Sente nas je srdačno dočekao i uputio nam nekoliko riječi dobrodošlice. Nakon toga imali smo Sv. Misu koju je predvodio kapelan Kristijan.