Na prigodnoj propovijedi u ludbreškoj župnoj crkvi i na tribini o temi "Duhovna dimenzija čovjekovih patnja, ranjenosti i bolesti", utemeljitelj hagioterapije prof. dr. Tomislav Ivančić, najavio je da će Ludbreg postati međunarodno središte za liječenje čovjekova duha. Osam godina nakon potpisivanja ugovora grada Ludbrega i Zajednice Molitva i riječ o gradnji pastoralnog centra za hagioterapiju, novi aneks ugovoru napokon je pokrenuo stvari s mrtve točke. Grad će provesti potrebne izmjene detaljnog plana uređenja prostora u zoni ludbreškog svetišta kako bi se do kraja 2010 godine počela raditi sva potrebna projektna dokumentacija. Nakon toga, kažu u zajednici, građevinski radovi trebali bi početi u ožujku 2011 godine. Na 3 hektara zemljišta u zoni ludbreškog svetišta u prvoj će se fazi graditi kuća zajednice, potom zgrada centra i u trećoj fazi ostali popratni sadržaji. U centru će se uz duhovnu obnovu organizirati i obrazovanje zainteresiranih za liječenje hagioterapijom. Novi duhovni sadržaj u velikoj će mjeri utjecati na oživljavanje ludbreškog svetišta i time pridonijeti obilježavanju 600-te obljetnicu štovanja Predragocjene Krvi Kristove.

Međunarodnim centrom za hagioterapiju ludbreško svetište će dobiti novi sakralno duhovni prostor kako bi cijeli događaj s Krvi Kristovoj dobio novi smisao, da čovjeka oslobađa i liječi. Ljudi ovamo dolaze već 600 godina, kaže prof Ivančić (Video 1, video 2), shvaćajući da je Bog htio i postao čovjekom, da daje život i krv za nas. Po krvi smo otkupljeni, a kad netko daje krv za drugoga, to je vrhunska sloboda. “Kad Bog za mene daje krv, ja sam voljen, kaže prof. Ivančić, čovjek se osjeti voljen, znak je da se ne boji, da ide Bogu i da ga ljubi.

Danas je glavni problem otpad od Boga, u ljudima manjka samo jedno, Bog. Svi imaju krivu sliku Boga. Bog ti želi pomoći, dao je svoga sina da te spasi, oslobodi.

“Počni govoriti pozitivno da te spasim, nemoj psovati, zašto si negativan, zašto si zao, on želi spasiti… Nabrajanju nikad kraja, otkrivaju pravu sliku egzistencije današnjeg čovjeka, izgubljenog, ranjenog… Nikad razvijenija znanost, a istovremeno nikad više bijede, suicida, uništavanja, siromaštva. Zašto? Suvremeni antropolozi smatraju da 70 posto psihosomatskih bolesti imaju uzroke u čovjekovoj duhovnoj strukturi. To onda sasvim objašnjava nemoć dosadašnjeg pristupa liječenju jer je tzv. Suvremena medicina liječila samo posljedice, dok su uzroci bili skriveni u onome po čemu je čovjek čovjek, a to je duh.

Objašnjavajući kako čovjekov duh može postati bolestan, prof. Ivančić se pita, može li čovjek činiti zlo i biti sretan? Zlo je uništavanje života. Bit zla je razaranje života, postojanja, ubijanje osobnosti.

Tvrdnja da će me Bog kazniti za grijeh nije istinita. Čim lažem, griješim, ja sam kažnjen. Već sam tada u paklu. Bog je dobrota, jedino mjesto gdje se može osloboditi smrti. Isus kaže nisam došao suditi, nego spasiti. Možete li na patnji drugih zaraditi i biti sretni? Kad sam zao svi bježe od mene, kad sam dobar svi dolaze k meni. Dobro je biti dobar, poručuje prof. Tomislav Ivančić na tribini u Ludbregu, nazivajući hagioterapijom liječenje čovjekove duhovne dimenzije. Ona je sveto područje koje čovjek dobija od Boga trenutkom svoga začeća.

Danas živimo previše psihološki, previše tjelesno upozorava prof. i s propovjedaonice ludbreške crkve. A zapravo bit čovjeka, njegova snaga je duhovna dimenzija. Ali duhovna dimenzija nije isto što i religiozna dimenzija. Vi se možete danima moliti, ako ne živite duhovnu dimenziju, ako ne živite svoju moralnost, etičnost, svoje dostojanstvo ljudsko, badava moliti, molitva vaša ne dopire do Boga. Duhovna dimenzija za nas je bitna jer smo po duhovnoj dimenziji slični Bogu, na njegovu sliku stvoreni I po toj dimenziji smo po Isusu Kristu postali dionici božanske nade…”