RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 18.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 18.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 135 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Teološki simpozij o čašćenju Krvi Kristove
Ponedjeljak, 03 Svibanj 2010 09:47

Bula kojom je 1513. Leon X dozvolio štovanje i pobožnosti kaleža i tekućine koja se u njemu čuva, donedavno je bilo prvo i jedino službeno očitovanje katoličke crkve i njenog poglavara o ludbreškom događaju iz 1411. godine. Nakon gotovo šest stoljeća hodočašćenja tekućini pred kojom su se na zagovor događala, a i danas se prema kazivanjima događaju brojna  i neobjašnjiva izliječenja, vodeći hrvatski liturgičari, bibličari, dogmatski i fundamentalni teolozi raspravljali su na znanstvenom simpoziju u Varaždinu o ludbreškom svetištu u kontekstu simbolike krvi, teologije i pučke pobožnosti.

Prvi puta su javno postavljena pitanja tipa "Što štujemo u Ludbregu", ili "Što je tekućina iz Papine bule" … U traženju odgvora na ta pitanja, osobito u teološkoj sintezi izrečenoga o ovoj temi dr. Ivan Šaško poziva na pozornije čitanje bule Leona X u kojoj papa govori, kaže biskup Šaško, "o tekućini pretvorenoj u krv I pritom misli na sakramentalnu Kristovu krv, na krv pod prilikama vina" pri čemu se ne izjašnjava o autentičnosti I identitetu tekućine u pokaznici. Biskup Šaško je svjestan težine pitanja "Što je tekućina iz Papine bule, pa nastavlja: Vjerujem da se može identificirati kao krv. Što bi bila ta krv? Je li to relikvija? Jeli to ostatak nekoga ili nečega? Ili je prisutnost? I na jedno I na drugo, kaže biskup, odgovoram pozitivno. Mislim da bez ikakvih prijepora možemo reći da je to ostatak jednog misnog slavlja. Ne relikvija euharistije nego obrednog slavlja u mjeri subjektivne vjere odnosno nevjere. Odakle je ta krvna tekućina? Predaja govori o događaju koji je privatna objava. To je važno naglasiti, privatna objava. Predaja govori o okolnostima sumnje. To je relikvija misnog slavlja u kojemu je bila očitovana sumnja jednog prezbitera i sumnja je ostavila trag, neobičan, čudesan, izvanredan, drukčiji od ploda vjere. Smijemo li to tvrditi? Čini se da smijemo jer je plod vjere pričest, sudjelovanje, sudioništvo u božanskom životu. Ovdje je pojava obličja krvi sprječavanje obredne euharistijske pričesti, upozorenje ili dramatičnije, neulaženje u otajstvo euharistije… Biskup Šaško posebno spominje činjenicu da "krvna tekućina dolazi ne iz povijesnoga događaja nego iz sakramentalne zbilje. Kristova krv, euharistijska zbilja koja se odnosi na proslavljeno Kristovo tijelo i krv očituje se kao unutar povijesna zbilja. Iz ploda koji je prepoznatljiv u vjeri na očitovanje progovara sumnji. Neobičan je to božji odgovor koji ne ostaje u prividu ili jednome vremenskom odsjeku i ne tiče se samo jednoga čovjeka koji je posumnjao."

"No kakva je to krv i čija je?" pita biskup Ivan Šaško te odgovara kako se na to nameće neposredan odgovor, "pa naravno Kristova. U današnje doba širenja tehničkih, bio tehnoloških i medicinskih znanosti, to pitanje ima snažniju provokativnost koje se teološki ne smijemo bojati. Zanimljivo je što bi pokazale analize krvi za koje se kaže da je Kristova krv u nekoliko stotina mjesta gdje se govori o relikvijama Kristove krvi. Bili rezultati analize svih relikvija pokazali na primjer jednaka obilježja DNK. Može li se takvom raščlambom doći do podudarnosti pojavnosti Kristova povijesna tijela. To nekada nije bilo moguće. Danas jest. Trebamo li se toga plašiti? Ne zaboravimo da Torinsko platno naznačuje reljefnu strukturu umotana tijela, da ima tragove krvi i daje dojam zaokružene slike, izgleda konkretnoga čovjeka. No, za liturgiju je ona u vrsti ikoničnosti što ne smijemo svesti samo na puku dokumentaciju izvanjskih oblika na predstavljanje, na uprizorenje… Odgovarajući na pitanje, što štujemo, odgovaramo, štujemo predragocjenu Kristovu krv, to nije sporno.

Ipak nije riječ samo o privatnoj objavi jer se oglasila i crkva, iako ne u onom našem uobičajenom govoru o autentičnosti u smislu i provjerljivosti jeli riječ o Kristovoj krvi. Do tog dolazimo širom interpretacijom. I ostaje pitanje kako vrednovati relikviju iz Ludbrega? Ponajprije kao znak Božjeg zahvata…kao govor njegove prisutnosti u životu pojedinca ali i prisutnosti u životu zajednice crkve. Otajstvenost euharistijske krvi ostao je ikoničkim znakom Božje prisutnosti koji ponovo vodi k euharistijskom ostvarenju. Iako to crkva nije izjavila, smije li se tekućina u Ludbregu zvati Kristovom krvlju? To je najzahtjevnije pitanje i do sada na njega crkva nije izrijekom odgovorila. Na to pitanje ne želim odgovoriti izravno, ali bih htio dati nekoliko elemenata za taj odgovor. Nalazimo se pred otajstvom, polakše, ne ići sa prebrzim odgovorima, ali se ne bojati ni postaviti pitanja. Očito je da ta relikvija misnog slavlja ostaje u odnosu prema Kristu i Kristovoj krvi. U tome smislu pomalo napregnut odgovor mogao bi glasiti, da je to prisutnost Kristove krvi. Znamo da u životu postoje različiti načini prisutnosti. U toj bi različitosti prisutnosti pokušao naći i primjeren odgovor, a od te različitosti teologija se otklonila od govora crkvenih otaca, od snage simbola koji danas shvaćamo kao neprisutnost ili kao nestvarnu ili stvarnost koja nije potpuna tako da nam relikvija u Ludbregu može pomoći vratiti se na onaj govor teologije koji je važan za euharistiju.

Neobičan, čudesan događaj je u stanovitom smislu korak unatrag kojim nas Bog upućuje na vrijednost euharistije. Zbog čega onda odnos štovanja prema tom neobičnom predmetu? Ne zbog premeta nego zbog božjeg čudesnog djelovanja u kojemu je pokazao svoju prisutnost. Štujemo Boga, ne materiju, krv. No, takva materija nije odvojiva od Boga. Osobno se slažem s molitvom jednog od mojih profesora u Rimu koji je rekao svaki dan moli da u kaležu ne vidi krv. Jer istinska molitva moli da Bog u kaležu očituje nebesku slavu. Nisam završio s pitanjima. Bili nas trebala poljuljati vjera ili pretpostavljena činjenica ili mogućnost da razne analize ispitivanja krvi iz raznih svetišta eventualno pokažu odstupanje i razlike u odlikama krvi? Može li biološka analiza osporiti vjerodostojnost naše vjere. Mislim da ne. Nema nikakve zapreke da ne promičemo i takva istraživanja, mi. Bilo bi zanimljivo otkriti nove pojedinosti za koje držim da bi proširivale čudesnu istinitost euharistije. Znanost je u bilo kojem segmentu svojom ispravnom metodom dobrodošla. Za mirnoću i čvrstoću vjere treba čuvati cjelovit okvir, a on u ovom slučaju nije složen samo od muke i obreda pretvorbe. On se proteže na stvaranje, na utjelovljenje, otkupljenje i eshaton. Mi po euharistijskoj pričesti postajemo dionicima neba, živimo već sada povezanost s onostranim ali pričest postaje našim životom u ovozemnom okviru, ostaje našim tijelom, patnjom i radošću, našom hranom, to otvara obzor utjelovljenja a u konačnici, rekapitulaciju svega u Kristu. U tome smislu čini mi se trebalo bi tražiti poveznicu s Kristovom krvlju koja je protegnuta na sve stvoreno" zaključio je svoju sintezu mons. Dr. Ivan Šaško.