RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00

4. studeni 2018. - 31. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.30: + Tomo i Štefica Novak i članovi obitelji
• 8.00: Čukovec
• 9.00: Apatija
• 9.30: ZA DJECU
• 10.30: Hrastovsko
• 11.00: ŽUPNA

5. studeni 2018. - Ponedjeljak - Emerik, Mirko

• 18.00: + Stjepan i Veronika Križanić
• 18.30: Zborno pjevanje

6. studeni 2018. - Utorak - Leonard

• 7.30: + Filip Mladen
• 18.00: + Štefanija i Franjo Horvat

7. studeni 2018. - Srijeda - Anđelko

• 7.30: Na čast Predragocijene Krvi Kristove za obraćenje Ivana
• 18.00: + Barica i Antun Kovač i Dragutin Grgec
+ Željko, Josip i Marija Haranbaša;
+ Ivan Rešetar;
+ Anica Jež;
+ Stjepan i Julka Busija i čl. obi.

8. studeni 2018. - Četvrtak - Bl.Gracije Kotorski

• 7.30: + Terezija Đurašin
• 18.00: + Josip Katalenić

9. studeni 2018. - Petak - Posveta Lateranske bazilike

• 7.30: + Sestre milosrdnice
• 18.00: + Stanka ( ž ) Zember

10. studeni 2018. - Subota - Leon Veliki, papa

• 7.30: + Štefica Novak
• 16.30: Krštenje

11. studeni 2018. - 32. NEDJELJA KROZ GODINU - Sv. Martin

• 7.30: + Dragutin, Štefica i roditelji Piškor
• 9.30: ZA DJECU
• 11.00: ŽUPNA
• 16.00: Euharistijsko klanjanje

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 198 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Bula pape Leona X
Petak, 05 Veljača 2010 18:35

TEKST PRIJEVODA BULE

"Leon, biskup, sluga slugu Božjih, svim Kristovim vjernicima, koji će vidjeti ovaj list, pozdrav i apostolski blagoslov. Razumu odgovara i dolikuje časti da se ono što je učinjeno po milosti rimskoga pontifeksa i izvrši, iako o tomu zbog njegove smrti nije sačinjeno apostolsko pismo.

Pošto je, dakle, nedavno, mome prethodniku blage uspomene, papi Juliju II, u ime ljubljenoga sina, plemenitog muža Tome od Žeča, namjesnik u vremenitim dobrima vile Letgenuth u Zagrebačkoj biskupiji, izloženo da ima već sto godina kako je neki svećenik, slaveći misu, poslije sakramenta Euharistije po običaju razlomio hostiju na tri dijela te jedan od njih uronio u kalež i kada je, prinoseći ustima tekućinu pretvorenu u Kristovu krv u posvećenomu kaležu kojim je slavio rečenu misu, počeo sumnjati da li se u kaležu po snazi ovoga sakramenta nalazi pravo tijelo i prava krv Kristova,

da je navedena tekućina odmah postala vidljiva i dobila prirodnu boju krvi, a sam svećenik da je zapanjen ovim čudom neko vrijeme skrivao stvar, ali je napokon - jer Bog nije htio, kao što se moglo i vjerovati, da tako slavno čudo i potvrda katoličke vjere protiv onih koji u nju sumnjaju ostanu duže skriveni – kada je pao na samrtnu postelju, otvoreno ispovijedio sve kako se dogodilo, a navedeni kalež s onom tekućinom koja je imala boju vidljive i prirodne krvi izložio, odnosno predao da se odloži i zauvijek čuva u župnoj crkvi Sv. Trojstva u Ludbregu, u navedenoj biskupiji, da je Previšnji od onoga vremena naovamo u toj crkvi pri kaležu učinio mnoga i velika čuda , a i dandanas ih čini, pošto je, dakle sve to izloženo i još dodano da bi pobožnost prema ovom sakramentu u vjernom puku onih krajeva, koji radi obrane prave vjere posvuda ratuje protiv Turaka, još i više porasla, iako je već prilično velika, ako bi štovanje i pobožnost koji se iskazuju spram ovoga sakramenta bili osnaženi i autoritetom Apostolske stolice, a kako se slavom imena Božjega i umnažanjem kršćanske vjere pohvalno pridonosi spasu vjernih duša, navedeni je moj prethodnik, naklonjen molbama rečenoga Tome, u ovoj stvari svojim pismom povjerio i naložio opatima samostana od Brezsmonostera i od Chyaka, koji se ne nalaze ni u jednoj biskupiji, da potraže svjedoke o navedenomu i njihove izjave i svjedočenja u obliku javne isprave, zapečaćene njihovim pečatom, pošalju mome prethodniku.

Navedeni su opati, postupajući u izvršenju ovoga pismenog naloga, pronašli mnoge vjerodostojne svjedoke, sastavili u obliku javne isprave njihove iskaze i svjedočanstva, zapečatili ih svojim pečatima i poslali mome prethodniku. On je, imajući na umu da milošću svemogućega Boga i, uzdajući se u moć blaženih apostola Petra i Pavla, dana 17 prosinca, desete godine svoga pontifikata, svima i svakome pojedino koji vjeruju u Krista, bez obzira na spol, pokajnicima, ispovjedanicima, ili onima koji se žele ispovijediti, koji od tada ubuduće u sva vremena na svetkovinu Tijela Kristova, ili rođenja Blažene Djevice Marije, ili pak svetoga Tome Apostola, na slavu kaleža i tekućine koja se u njemu čuva , pobožno pohode rečenu crkvu i pruže ruke pomoćnice radi izgradnje crkve i uzdržavanja svjetla i svega drugoga što je navedeno, kako god to učine, on je, dakle, njima milostivo u Gospodinu otpustio treći dio naložene im pokore koju bi pretrpjeli u čistilištu, a ako je i inače onima koji posjete tu crkvu i pruže ruke pomoćnice , kako je rečeno, ili daju pobožni milodar, podijelio neki drugi vječni oprost ili odrješenje koje je u to vrijeme još uvijek trajalo, ili je o tomu sačinjena isprava spomenutoga moga prethodnika, htio je da bude bez snage i valjanosti.

Da ne bi pak bilo sumnje o navedenome oprostu i volji moga prethodnika samo zato što zbog njegove smrti o tome nije sačinjena odgovarajuća isprava, želimo i snagom apostolske vlasti odlučujemo da ova isprava bude dostatna kao dokaz navedenoga oprosta i voljenog prethodnika, i da za tu dokazanu snagu ne treba druge pomoći. Izdano u Rimu, pri Svetome Petru, godine Gospodnjega utjelovljenja 1512. (14. ožujka), prve godine našega pontifikata.


Aloysius i Beltrum


1736., 6 ožujka u Zagrebu. Potrvrđujem da je ova kopija prepisana iz prastaroga transumpta koji se čuva u sakristiji zagrebačke katedralne crkve, da je sravnjena s njim od riječi do riječi i da mu u svemu odgovara.

Gabrijel Juraj etc.
Kanonik zagrebački i arhiđakon komarnički
Kaptolska pismohrana u Zagrebu
Preveo: prof. Jozo Ivanović