Crkva danas slavi svoj rođendan, dan završetka vazmenog vremena i početka naviještaja Kristova uskrsnuća, onog velikog Božjeg djela otkupljenja čovječanstva i novoga života koji je time započeo. Na dan Pedesetnice ili Duhova Bog šalje Duha Svetog Branitelja nad apostole i time nastavlja djelo svoga Sina Isusa Krista po apostolima, po Crkvi koja je na navještaj riječi povjerovala i počela živjeti novim otajstvenim životom. Ujedno ovaj dan blagdan je jedinstva ljudskoga roda, jer pred Duhom Božjim nema razlika i granica, podijeljenosti i sukoba, nego je sav ljudski rod posvećen u jednoj Crkvi. Izičaj toga jednistva treba nam biti prva Crkva koja nam uvjiek stoji kao nadahnuće i uzor.

Sedma je vazmena nedjelja. Proslavili smo otajstvo Isusova Uzašašća na nebo i sada kao Crkva nastavljamo hod kroz vazmeno vrijeme prema svetkovini Pedesetnice. I poput prve Crkve, dozivamo si u sjećanje Gospodina Isusa i djela koje je učinio za nas, te kroz čivot nastojimo pronositi njegov primjer kao njegovi hrabri svjedoci u ovom svijetu i vremenu.
Upravo plod vazma – Kristove muke, smrti, uskrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga treba biti naš odvažni vjernički život koji se neće očitovati u folklornom izričaju vjere „jednom tjedno", nego u zajedništvu, molitvi i slavlju sakrmaenata u cjelokupnosti našeg kršćanskog življenja.

Peta je vazmena nedjelja i u središtu smo vazmenog vremena. Kao što je Crkva u vremenu nakon Kristova uskrsnuća otkrivala svoj put, a po tome i bila prepoznata, kao „Put" prema novom životu darovanom po Kristu, tako i mi u ovom vremenu – iz godine u godinu – obnavljamo svoju vjeru i usmjeravamo se onim putem na kojem raste naša vjera i pouzdanje u Boga, gdje se hrani naša životna radost, radost potpuna, kako nam to donosi sv. Ivan u svome evanđelju.

Značajka prepoznatljivosti vjernika na putu života svakako je život po evanđelju. To je novi život koji započinje krštenjem, ali koji treba uvijek iznova biti obnavljan. Od samoga početka Crkve, Kristova poruka iz evanđelja, poruka nesebične ljubavi koja se predaje za mnoge, bila je sjemenom koje je klijalo i raslo. I danas uzraslo u stablo koje već dva tisućljeća, uza sve nedaće povijesti i ljudske gluposti opstaje i život svjedoči Božju spasonosnu prisutnost u svijetu.

Četvrta je vazmena nedjelja, nedjelja Dobroga Pastira te ujedno i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Crkva danas poziva vjernike da mole za svoje svećenike, a svećenike opominje da svojim primjerom života budu oni koji će u mladima buditi nova duhovna zvanja. Biti svećenik znači nasljedovati Krista Pastira i imati udjela u njegovoj pastirskoj službi, tj. biti postavljen da ponajprije primjerom života svjedoči, navješta i slavi Krista Gospodina i svojim primjerom vjerničku zajednicu Crkvu vodi u jedinstvu, istini i ljubavi. Stoga danas vas sve pozivam da molimo za duhovna zvanja, iz naše župe i našega grada, naše domovinske Crkve, da molimo da Bog pošalje pastire po Srcu Isusovu svome gladnom i napaćenom narodu, da bi Božja riječ uvijek bila živa i djelatna u Crkvi i svijetu, ona Riječ koja ne prestaje nego ima takvu snagu da obnavlja živote svih koji vjeruju.