• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00
11. kolovoza 2019. - 19. NEDJELJA KROZ GODINU
• 7.00: + Dragutin Kasalo
• 8.30: Apatija
• 10.00: Hrastovsko
• 10.00: ŽUPNA
12. kolovoza 2019. - Ponedjeljak - Ivana Franciska de Šantal
• 19.00: + Franjo i Štefica Havaić
• 19.30: Zborno pjevanje
13.kolovoza 2019. - Utorak - Poncijan i Hipolit
• 19.00: Na čast Krvi Kristove
14. kolovoza 2019. - Srijeda - Sv. Maksimilijan, Marija Kolbe
• 7.30:
• 19.00: + Marija i Tomo Vađunec
+ Katarina i Stjepan Lukačić
• Pokojni članovi generacije 1964.
• Na čast Krvi Kristove
• 19.30: Zborno pjevanje
15. kolovoza 2019. - Četvrtak - UZNESENJE BDM
• 7.00: + Dragutin Kasalo
• 10.00: ŽUPNA
• 11.30: L. Vinogradi
• 19.30: ZAVJETNA KAPELA + Štefica Novak
16. kolovoza 2019. - Petak - Sv. Rok
• 7.30: + čl. obitelji Semeš, Ledinko i Jadanić
• 19.00: + Božidar Dodlek
17. kolovoza 2019. Subota - Hijacint
• 7.30: +Antun Martinković
• 19.00:
18. kolovoza 2019. - 20. NEDJELJA KROZ GODINU
• 7.30: + Ivica, Štefa i Stanko Havaić
• 8.30: Apatija
• 10.00: Hrastovsko
• 10.00: ŽUPNA
• 19.00: Pohvale sv. Krvi, Večernja, Litanije i Blagoslov
Ludbreško svetište
Želim u Raj! Razmišljanje uz svetkovinu Svih svetih i proslavu Dušnog dana |
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar |
Autor vlč. Silvio Košćak |
Petak, 30 Listopad 2015 08:48 |
Kao kršćani svakodnevno se trudimo na ovaj ili onaj način udovoljiti zahtjevima koje pred nas donosi Krist, Crkva, pa i društvo u kojem živimo. Sam Gospodin želi od nas da budemo svjetlo na mračnim stazama života svima onima s kojima živimo. No, često puta čini nam se da smo okolini sve samo ne svjetlo. Zapravo, teško nam je nasljedovati Gospodina, jer biti svjetlo znači živjeti kao Krist. Čini mi se kako smo od tih iznimnih ljudi učinili, bez da me se krivo shvati, „previše svece", a „premalo ljude". Aureole, koje smo postavili oko njihovih glava kako bi slimbolizirale svetačko dostojanstvo i hrabrost života u Bogu, u našim su očima presvjetle, čine nam ih nedostupnima, a njihov život „nenasljedljivim". I upravo na ovom mjestu dolazimo do poruke svetkovine Svih svetih kojoj se približavamo.
Sljedećeg dana iza svetkovanja Svih svetih, spominjemo se duša naših vjernih preminulih. Za mnoge čiji su dragi nedavno umrli, bit će ovo žalostan dan. Susreti, dodiri, smijeh i suze, međusobno pomaganje, i svi ostali životni trenuci što su prekinuti smrću, što su nestali zatvaranjem „vrata vječnosti", presvježi su. Uvijek se rado sjećamo onih koje smo ispratili do „vrata vječnosti". Ako su nam zaista bili dragi, suze nekako same od sebe poteku i na samu pomisao. Nema vjernika, nema normalnog čovjeka kojem smrt drage osobe ne pada teško. Ipak, kao vjernici smijemo biti tužni, zaplakani, smijemo biti ljudi. Krist je plakao, rekli bismo da je bio "neutješan" pred činjenicom prijateljeve smrti. No, dao nam je sidro nade u Uskrsu. To sidro lomi vratnice smrti i uglavljuje se u Raju, te nam osigurava prolaz kroz "vrata vječnosti". "Vrata vječnosti"? To je grob! Put? Svetost i smrt! Gdje je radost? Ona je u vjeri, čvrstoj makar možda umanjenoj, da ćemo se jednom svi sastati u Raju! Grešni smo, i mnogi umiru s nekim lakšim grijehom. Crkva nam zato daje priliku najmjeniti oprost za nekog od naših dragih. Mnogo može molitva pravednika.Tu je radost, tu je sigurnost, tu je nada u ponovni susret! |