RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak - Petak: 19.00 sati
• Nedjelja: 7.00 i 9.30

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 250 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Gospodin dolazi! Razmišljanje uz 33. nedjelju kroz godinu
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Silvio Košćak   
Nedjelja, 15 Studeni 2015 16:59

Gotovo svakih nekoliko godina pojavi se među gomilom novinskih tekstova neka od najava skorog "smaka svijeta". Vijest dolazi iz neke religijske organizacije ili do novina dođe posredstvom nekog "proroka", pojedinca kojem su dane posebne moći i znanje, samo s jednom svrhom: obavijestiti i pripremiti ljude na nadolazeće nevolje.
Evanđelist Marko donosi jedan zanimljiv tekst koji bi ljudi današnjice mogli povezati s tekstovima najave skorog završetka postojanja svega stvorenog, vremena, života kakvog poznajemo. No, ovaj put o kraju svijeta ne govori bilo tko, većje riječ o našeg Gospodinu. Isus Krist govori svojim učenicima što će se dogoditi kada "dođe kraj", kada se Sin Čovječji pojavi u svojoj slavi, odnosno kada se ponovno vrati na zemlju suditi živima i mrtvima.
Isusov ove riječi izgovara učenicima nakon što su izašli iz Hrama (usp. Mk 12, 37-44). Poticaj za pouku u Hramu bili su mu pismoznanci, ali i sirota udovica, o kojima smo razmišljali prošli tjedan. Zatim, kako se spominje u recima prije onih što ćemo ih čitati ove nedjelje, odlazi na Maslinsku goru; sjedi na gori a pogled mu je usmjeren prema Hramu (usp. Mk 13, 3).

Kako shvatiti riječi ovog evanđeoskog ulomka? Sva pomutnja koja će se dogoditi prije onog posljednjeg "časa svijeta" može uliti nemalo straha u živote ljudi. Svijet koji nam je dan kao dom razidire se od raznih nevolja, ratova i sukoba koji poprimaju apokaliptične razmjere. Ljudi se boje budućnosti, i žele mira. Nemali je broj trenutaka kada mnogi traže sigurno uporište, oslonac koji im neće dopustiti slomiti se pod navalom problema i strahova bilo onih vlastitih, bilo onih koji su "izdaleka", a mogli bi ili su već postali njihovi problemi.
Žive li kršćani u takvom vremenu imalo drugačije? Kako se nosimo s budućnošću? Gledamo Isusa! Dolazimo mu svakodnevno, i tražimo također samo jedno, tražimo mir i sigurnost. No, čini nam se da traženo ne dobivano. Zauzvrat, Gospodin kao da je sve zahtjevniji. Da! Krist je zahtjevan. Jednostavnost njegovih riječi čini ih težima za izvršiti jer i mi smo se naučili birati lakše puteve, bez obzira na razumljivost uputa ili otežalost savijesti pri krivim izborima. Često puta pomislimo kako ništa nije važno, samo da je put kroz život lagan. Kristov put i upute za putovanje, a to je život, jednostavna je zapovijed ljubavi. Kad se krene na taj put, unatoč ljepoti izrečene zapovijedi, putovanje iz etape u etapu postaje neizdrživo. "Nagrada" za sve vjerne vječno je zajedništo u Ljubavi, pa je zato uputa i opis onog posljednjeg dijela putovanja do te žuđene sreće, ono što se naziva svršetkom svijeta kada će Gospodin u slavi doći suditi svim ljudima, isprepleten od raznih nevolja. Kao posljednje, prije samog pojavlja Gospodinova „sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati" (Mk 13, 24 - 25). A tada ćemo "ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom" (Mk 13, 26). Ovo je kršćaninova budućnost! No, samo sam bljedunjevo pokazao put do nje. Kakav je put, što ga očekuje na tom putu, i što se nalazi na zadnjoj etapi puta?



Kako se kršćanin priprema za povratak Isusa Krista rečeno nam je u njegovoj pouci na samom početku govora o svršetku svega djela Božjeg. Ponajprije, kršćanin pazi da ga tko ne zavede (Mk 13, 5). Svatko onaj tko nas želi odvratiti od Krista nije vrijedan naše pažnje. Svatko onaj tko nam nudi nešto manje od Krista, nije vrijedan našeg koraka. Nadalje, svako vrijeme, a posebno ovo naše, puno je ratova i netrpeljivosti. Kršćanin se ne uzmeniruje. Ratovi i nemiri ne smiju naći mjesta u srcima braće. Ratovi, kojih je sve više ne bi smjeli imati utjecaj na nas. Već sada živimo trenutak u kojem su mnogi odbačeni zbog vjere u Krista. Mnoge obitelji su podijeljenje, u nekim krajevima svijeta mnogi kršćani, znani i neznani, medijima zanimljivi i nezanimljivi, gube glave poradi vjere u Istinu. Mrze nas zbog Imena. "Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen" (Mk 13, 13). Tko ustraje u budnom životu, molitvi, predanju Bogu, nesebičnoj ljubavi prema braći, odnosno vršenju zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, bit će spašen. Tko bdije paleći pritom svjetiljke dobrih djela miran čeka povratak Gospodarev.
U takvom, brigama izmorenom, svijetu kršćani su zapravo nezamjenjivi svjetionici. Svijet u kojem kršćani žive pun je brige oko budućnosti. Pojedinci se bore što duže održati svoje pozicije materijelne sigurnosti. Kršćanin, ohrabren Kristovom pobjedom nad smrću, ide hrabro naprijed. On je, bez obzira na sva zla i nedaće koje ga okružju, hrabar u hodu prema nebeskom Jeruzalemu. A cilj i smisao svega je u onom što je pri kraju „Uvoda u kršćanstvo" zapisao Joseph Ratzinger/papa Benedikt XVI.: "Cilj kršćanina nije neko privatno blaženstvo, već dovršenje svega... On može i mora radosno i bez straha izvršavati djelo povijesti, pa i onda kad zbog svoje uske perspektive bude možda imao osjećaj da je sve to Sizifov posao i da se kamen ljudske sudbine uvijek iznova, iz generacije u generaciju, pomiče prema gore, da bi se ponovno otkotrljao nizbrdo i tako upropastio sve prijašnje napore. Onaj tko vjeruje, zna da se svijet ne kreće u krug, nego da kroči naprijed. Onaj tko vjeruje, zna da povijest ne sliči Penelopinu sagu koji je ona sveudilj tkala i razatkivala. Možda će i kršćanina spopasti mora straha i osjećaj uzaludnosti... Ali kršćanin u mori što ga je spopala čuje glas naistinskije zbilje, glas koji mu donosi spasenje i preobražava ga: Ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet (Iv 16, 33). Novi, svijet, koji je na svršetku Biblije predočen u slici konačnog Jeruzalema, nije utopija, nego zbilja kojoj, u vjeri, idemo ususret. Kršćanin je nošen pouzdanjem jer vjeruje da je svijet otkupljen i da je na djelu njegovo oslobođenje: to mu i daje opravdanje i polet da bude kršćanin" (J. Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, Zagreb, 2007., 361. - 362.).