RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak - Petak: 19.00 sati
• Nedjelja: 7.00 i 9.30

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 59 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Došašće - prodornost Božje tišine
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Silvio Košćak, župni vikar   
Petak, 27 Studeni 2015 10:32

Pred nama su četiri nedjelje došašća u kojem iščekujemo dolazak Spasitelja i Otkupitelja našega Isusa Krista. Mnoge će riječi bit izrečene u crkvama diljem naše Domovine, slavit će se svete mise, one koje naš narod zove „zornicama", s kojima sav puk želi, u simboličnom odricanju od sna, bdjeti i budno iščekivati dolazak Gospodina Isusa Krista. Njegov put do naših srdaca u svakom je vremenu bio različit. Naše svakodnevice pokazuju nam da Bog zaista sa svakim čovjekom ima poseban plan i da svakog do vječne domovine dovodi novim, još neutabanim stazama, a kao svjetlo na tom putu rasta do punine stoje vjera, ufanje i ljubav.

Ima jedan "Božji put", "Božji način" ulaska u živote koji rijetko tko zamjećuje, a može ga se iščitati iz liturgijskog hoda vremena došašća, iz crkvenih i narodnih običaja. Riječ je o šutnji, o Božjoj tišini!
Tišina je vladala one noći kad je Bog rođen u betlehemskoj štalici, kad su pastiri, po nenametljivoj svjetlosti zvijezde, u kojoj se može iščitati simbolika istine koja neprestano vodi vjerno srce, krenuli pokloniti se novorođenomu Kralju. Tišina je ovijala duboku poniznost kraljeva s istoka u njihovu klanjanju Mladome Suncu.

Nasuprot te tišine stoji buka vladara ovoga svijeta, vladara poput Heroda koji u svojoj unutarnjoj raspršenosti, oholosti života, nastoje ubiti onoga za kojeg se govori da je budući Kralj, ne shvaćajući kako Dijete jednom mora zavladati s Križa, kako svi oni koji ga budu nasljedovali ponajprije moraju slijediti put Njegove muke i smrti, put koji je započeo svojim rođenjem, jer samo se tim putem može stići događaju uskrsnuća.

Ulazak Boga u svijet, njegovo utjelovljenje i rođenje, stoje nasuprot čovjekova istjerivanja iz Raja, njegova prvobitnoga životnog prostora. Nasuprot umiranju koje ja tada za čovjeka započelo, stoji stvarnost vječne domovine prema kojoj nas Novorođeni vodi. Nasuprot muke i besmisla u ljudskom životu stoje nebrojene mogućnosti ostvarivanja jedinstva s Bogom u svetosti života. Božjim ulaskom u našu svakodnevicu na jedan sasvim nov način, omogućen je sasvim nov odnos Boga i stvorenja. U tom započetom, obnovljenom i skladnom hodu Boga i čovjeka možemo pronaći smisao slavljenja došašća. Smisao mu pronalazimo i u produbljivanju vlastite nutrine, tišine u njoj, oslanjajući se na neizmjernu Božju tišinu u kojoj sav naš život ulazi u sklad i zajedništvo Ljubavi.

 


Božja tišina, u kojoj Bog vlada i upravlja ljubavlju, kroz čitavo došašće čini se još prodornijom. Došašće, kao iščekivanje Božića, ulaženja je u tu Božju tišinu, dopuštanje da nas prodornost te tišine iznova potakne na promjenu nutrine kako bi Dijete Isus u nama našlo svoje boravište, ono koje njegova obitelj zbog hladnoće ljudskoga srca nije mogla naći, ono koje je zamijenjeno u trenucima njegova rođenja mjestom na kojemu žive životinje. Takvo mjesto, jednostavno, neotmjeno - dostojan je stan za Boga. On takvo mjesto obasjava, proširuje, grije i čini dostojnim, čini od njega mjesto prema kojemu svatko želi ići, od kojega svatko želi uzeti dio za sebe. To mjesto njegova rođenja slika je naše nutrine koja, produbljena u dodiru Božje tišine ljubavi, postaje hranjivo za sve one s kojima živimo, radimo, dijelimo svakodnevicu.

Naposljetku, Božja tišina koja obavija slavlje došašća, kao i ulazak u tu tišinu, neprestano nas potiče na unutarnje čišćenje. Smisao takvog slavljenja došašća izrazio je u svom djelu "Dogma i navještaj" Joseph Ratzinger, sadašnji papa emeritus Benedikt XVI.: "Slaviti došašće znači ... oživjeti u sebi skrivenu Božju prisutnost. To se događa kada idemo putem obraćenja, promjene mišljenja, kada se oslobodimo vidljivoga i postanemo slobodni za nevidljivo. Idući tim putem, u stanju smo vidjeti čudo milosti i naučiti da za čovjeka i za svijet na može postojati čistija radost od milosti koja se pojavila u Kristu. Svijet nije bezizgledan mehanizam muke i patnje, nego svu nevolju svijeta preobražava milosrdna Božja ljubav, poduhvaća je i pobjeđuje opraštajuća i spasavajuća naklonost našega Boga.

Tko tako slavi došašće, s pravom će moći i smjeti govoriti o radosnom, svetom i milosnom božićnom vremenu. I znat će koliko se u toj rečenici krije mnogo više istine nego što to mogu vjerovati i naslutiti oni za koje je Božić samo romantičan osjećaj ili neka vrsta pojednostavljene karnevalske zabave."