RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak - Petak: 19.00 sati
• Nedjelja: 7.00 i 9.30

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 255 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Čvrsto stojite u Gospodinu. Razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Kristijan Kuhar i vlč. Silvio Košćak   
Petak, 19 Veljača 2016 10:45

Druga je nedjelja korizme, onog blagotvornog vremena kada je Crkva pozvana na poseban način njegovati molitvu, obnavljati svoju vjeru, i u razmatranju križnoga puta učiti se prihvaćati istinu o Bogu i čovjeku koja je objavljena u Isusu Kristu, istinu križa i uskrsnuća, istinu Izlaska iz svoje «zemlje», iz svojih grješnih navika i ulaska u novost i radost života vjernika, Kristovih učenika.

Vrhunac korizmene pokore koju kao vjernici svakodnevno s velikim trudom podnosimo jest obnova naše vjere. Ta se obnova događa u vazmenom bdijenju, kada kao krštenici obnavljamo svoj krsni Savez s Bogom, a to znači s potpunim povjerenjem prihvaćamo Boga kao svoga milosrdnog Oca koji nas je po smrti i uskrsnuću svoga Sina spasio od grijeha i darovao nam život po Duhu Svetomu.

Kao primjer vjernika danas se pred nas stavlja Abram, kasnije nazvan Abraham, koji je na Božji zov pošao iz svoje zemlje slijedeći put koji mu je Bog odredio, slušajući obećanja koja mu je Bog davao, ne zdvajajući, nego slušajući. Upravo zato mu se njegova vjera «uračunala u pravednost». Upravo je poslušnost vjere znak izgrađene osobnosti vjernika, ono na što je Otac nebeski pozvao Petra, Jakova i Ivana, nakon događaja preobraženja.

Lukino evanđelje prati Isusa na putu prema Jeruzalemu. Na tom putu, uzlazi na goru pomoliti se, a sa sobom vodi trojicu apostola, Petra, Jakova i Ivana, koji će kasnije postati stupovi zajednice. I u molitvi događa se preobražaj: Isusovo se lice izmijenilo, a svjetlina je objasjala Goru. S Isusom su u molitvi bili razgovarali Mojsije i Ilija, biblijski predstavnici Zakona i Proroka, jer se u Jeruzalemu trebao izvršiti Isusov Izlazak, ostvarenje Božjih obećanja. Kao što je Abraham postao svjedokom obećanja danih od Gospodina, tako sada Mojsije i Ilija, tj. izabrani narod postaje svjedokom ostvarenja Božjih obećanja koja se ispunjavaju u Jeruzalemu, u Isusovoj jedinstvenoj žrtvi križa.

Apostoli za to vrijeme spavaju. Dok san obuzima Isusove učenike, on se brine za njihovo spasenje. Ali, ih divota događaja preobraženja, tj. Isusove molitve budi iza sna i Petru daje inicijativu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Sagradimo tri sjenice. Ali, oblak neznanja, nazvat će ga tako jedan mističar srednjega vijeka, zasjenjuje prisutne, a iz oblaka progovara Otac: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!
Događaj preobraženja želi nas, u ovom korizmenom vremenu potaknuti na razmišljanje o našoj vjeri. Prvenstveno, ono što je Abrahama učinilo «praocem» naroda vjerničkoga je njegova poslušnost Bogu i njegovim obećanjima. Bog to isto ponavlja apostolima koji će trebati izgrađivati vjeru Crkve nakon Isusova uskrsnuća.

 

 

Događaj preobraženja želi nas potaknuti na molitvu, događaj susreta s Bogom, putem Božje riječi koja se obznanila i preko Zakona i preko Proroka, a napose preko Isusa Krista. Molitva je sastavni dio vjerničkog života i ne može biti netko vjernik tko ne moli. U molitvi se događa onaj preobražaj ljudskog duha koji nam daje snagu za naš vlastiti Izlazak – Izlazak iz tame grijeha i neposlušnosti, u poslušnost vjere, u prihvaćanje križa kao čina očitovanja Božje volje na svakome od nas. Molitva je, kada postane iskreni vjernički odnos s Bogom, sličan onom oduševljenju koje je imao Petar: Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Ali u tome je i napast, tj. opasnost ostanka na gori, na mjestu gdje je lijepo, umjesto da se siđe s gore i krene prema drugoj gori, gori Kalvariji, na kojoj se ostvaruju djela našega spasenja. Jer, ako ostanemo na toj razini, razini oduševljenja, a ne prihvaćanja Božje volje, ne idemo putem uskrsnuća, nego ustajalosti, koja kasnije postaje dosadna, rutinska, pa može dovesti i do indiferentnosti. Ipak, tu je Bog koji nas uvijek upućuje: Ovo je moj ljubljeni Izabranik koji će vas spasiti, ako i zaspete, ako i ostanete na mjestu, Njega sam izabrao da vas vodi u život: Slušajte ga!

Pravi put molitve, put izgradnje vjere, preko korizmene pokore nalazi se u primjerima apostola na kojima je sagrađena naša Crkva. Samo na temelju, na izvoru, nalazi se ono najčistije, što nas može sačuvati od raznih alternativnih putova krščanstva koja se danas nude, koja ostaju na gori, na činu oduševljenja, a ne prihvaćaju Križ kao put i sredstvo spasenja, a na kraju time pokazuju da Bogu ne vjeruju, da nemaju vjere u uskrsnuće. Zato i Pavlova opomena Filipljanima može i nama danas dobro doći: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama.
Pogled vjernika, pogled onoga koji s Bogom gradi svoj život u molitvi je pogled uprt u nebesa, gdje je naša domovina i naša nada: Isus Krist, onaj koji daje smisao našem životu, daje smisao križu, a na kraju i uskrsnuće i novi život. Neka nam, stoga, ovi korizmeni dani budu dani obnove, borbe vjere i molitve, jer samo tako suobličujemo se Kristu i izvršavamo svoj životni put započet krštenjem. To znači – Pavlovim riječima – čvrsto stajati u Gospodinu.