RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 19.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 19.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 103 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

USKRS - I vidje, i povjerova
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Kristijan Kuhar i vlč. Silvio Košćak   
Subota, 26 Ožujak 2016 13:44

uskrs2

Slavimo središnje otajstvo naše kršćanske vjere: uskrsnuće Isusa Krista, Sina Božjega, koji se radi nas i radi našega spasenja predao na križ, te je mrtav položen u grob iz kojega je uskrsnuo. Sva nada čovječanstva u ovom događaju ima svoj temelj, svoj izvor i svoj vrhunac. To je ona vjera koju ispovjedamo: Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. A budući da je Krist onaj koji nam je pokazao put kojim nam je kao pravim ljudima proći, i nama put našega života ima svoj cilj u uskrsnuću.

Veliko je to otajstvo, vijekovima naviještano po prorocima, a i nama danas još uvijek razumu nedokučivo, vjerom jedino, i to onom življenom shvatljivo, jer se naša vjera temelji upravo na događaju uskrsnuća. To je vjera koja nas podržava u svakodnevici života, nada koja nas tjera da hodimo ovim životom radosna srca zbog novosti života koju nam je Trojedini Bog tim događajem darovao, ljubav koja se tada očitovala i nas – ljude koji su slabi, grješni i malovjerni – učinila ljubljenom djecom Božjom. Uskrsnuće je i događaj naše današnjice, svaki onaj trenutak kojim se po strpljivom podnošenju patnje svakidašnjice privijamo uz križ i zbog toga primamo milost Božju. Bog se u uskrsnuću svoga Sina očitovao kao milosrdni Otac koji prima žrtvu pokajnicu svoga Sina za sve čovječanstvo, a time ruši vlast tmine grijeha i smrti i daje čovječanstvu svih vremena novu nadu, nadu koju nitko ne može pokolebati: ta nada je da ovaj život koji proživljavamo, ako je građen na vjeri u Krista, dobiva svoj smisao i ispunjenje. A to je ono što je čovjeku današnjice najpotrebnije.

Misterij Uskrsa dobiva svoj smisao u cjelokupnosti evanđelja, života i djela Isusa Krista. Apostol Petar tako u naviještaju vjere spominje događaje vezane uz Isusa Krista, za vrijeme njegova života, ali i svetog trodnevlja: kako je bio smaknut na drvu križa. Ali, Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje. Očitovanje Uskrsloga bilo je samo u krugu onih koji su s njime bili cijelo vrijeme njegovi svjedoci – apostolima. Od Uskrsloga i dobivaju nalog propovijedati taj događaj koji je temelj kršćanskoj vjeri i naviještati da je Krist postavljen sucem živih i mrtvih. Naviješten je po prorocima, a sada očitovan u svoj svojoj punini i onima koji vjeruju daje oproštenje grijeha.

 

uskrs3

 

Naviještaj Uskrsnuća bio je temelj izgradnje Crkve, izgrađene na vjeri apostola, na ispunjavanju njihova naloga svjedočenja. Taj nalog danas izvršava Crkva koja je poslana po svemu svijetu da svima donese vijest utjehe, spasenja i nade, a napose velike ljubavi kojom nas Bog ljubi i po kojoj nas sudi. Svatko od nas tako – ne samo zaređeni službenici Crkve – imaju sveti zadatak povjeren od Raspetog i Uskrslog Gospodina da naviješćuju djela njegove ljubavi prema čovječanstvu i da sve privode k Bogu, jedinom izvoru i smislu života. I danas se trebamo zapitati: što će nam druga mjesta na kojima tražimo smisao ovome što proživljavamo? Zar nije dovoljna Radosna vijest spasenja koju nam Crkva na današnji dan naviješćuje: Bog je pobijedio grijeh, zlo, licemjerje, smrt, sve one opasnosti kojima je naš vremeniti život izložen i dao nam novu nadu, utemeljenu na vjeri u Boga i iskustvu njegove ljubavi prema svakome od nas.

Stoga i apostol Pavao pišući Kološanima govori o nama, krštenima, tj. suukrslima s Kristom, da uvijek trebamo tražiti ono što je gore, na nebu, gdje je Krist i s njime – nama umrlima grijehu i zlu – skriven život naš. Zato mi, koji se dičimo da smo vjernici trebamo uvijek težiti za onim što je gore, ne za zemaljskim; uvijek se upinjati da bi vjerom dohvatili otajstva nade koja će poticati našu ljubavi i voditit nas Trojedinom Bogu koji se u uskrsnuću Kristovu očitovao, a očitovat će se i nama danas. Ali, ta vjera treba biti građena postupno, preko iskustva života i preko naviještaja vjere onih koji su nam poslani donijeti je.

Na Isusov grob, u zoru prvoga dana u tjednu, prvoga dana novoga vremena, dolazi Marija Magdalena i nalazi grob prazan. Dvojica učenika koji na riječ Marijinu dolaze na grob nalaze ga praznim, makar znaju da su tri dana ranije Isusovo mrtvo i izmučeno tijelo položili u grob. Ali tek osvjedočenje praznoga groba budi u njima vjeru, jer – kaže evanđelista – još ne upoznaše Pisma da Isus treba da od mrtvih ustane. Njihova vjera pokolebana je događajem smaknuća na križu, propao je plan koji su oni imali s Isusom, u strahu su pobjegli. Ali Bog je imao svoj plan: Sina svoga ne ostavlja u vlasti smrti već raskida okove smrti koje su čovjeka vezivale od istočnoga grijeha i daje da smrt više ne vlada nad čovjekom. Tek kad su vidjeli prazan grob, povjerovali su. Trebalo je puno, dugo, da se osvjedoče riječima svoga Učitelja i da izgrade vjeru koju će kasnije naviještati. Vjera apostola slika je vjere svih vjernika: vjera koja se izgrađuje, preko križa do groba koji ostaje prazan i ostaje spomenik na novost života. Upravo ta vjera apostola, radosna vijest koja je odijeknula iz vrta u kojem se nalazio Isusov grob izgradila je Crkvu koju ni vrata paklena nisu još nadvladala. Ta se vjera izgrađivala postupno i nikada nije pala u zaborav jer je temelj smislu svijeta i postojanja čovjeka, onaj oslonac koji nas podržava u svakodnevici života. Jasna poruka odzvanja s groba u kojem nema mrtvog i raspetog Isusa: Bog je tako ljubio svijet... i ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. U tome događaju, događaju uskrsnuća nalazi se smisao ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, smisao patnji čovječanstva, smisao naših životnih putova.

Jedino nam zaborav na taj događaj – a to se sve češće u današnjici događa – može nam taj smisao smetnuti s uma te ćemo kao ovce bez pastira lutati tražeći smisao u besmislu: u samodopadnosti, sebeljublju, karijeri, novcu, preljubu, drogi i alkoholu, u smrti koju je Krist za nas pobijedio. Zaborav, kao kolektivna amnezija može nas navesti na krive putove, može nam zatvoriti oči vjere, da ne vidimo preko križa, preko groba, da ne doživimo u svome životnom iskustvu taj „treći dan, prvi u tjednu". Spas od zaborava nalazi se u svakodnevnom susretu s Kristom u sakramentima, napose u euharistiji, u kojoj tražimo što je gore i uživamo plodove onoga života koji je skriven s Kristom u Bogu. U susretu s Kristom Uskrslim naš izričaj vjere dobiva svoje izvršenje, naš život smisao, patnja nadu, jača se naša ljubav prema Bogu i bližnjima. I tako postajemo apostoli, svjedoci i navjestitelji novosti života darovanog nam od Boga po uskrsnuću Kristovu. Time i dokazujemo da smo po krštenju suuskrsli s Kristom i donosimo nadu beznadnom svijetu, smisao besmislu, pravu ljubav onima koji čeznu za njom.

Neka nam svima nama – vjernicima – ovaj dan doista bude blagdan novoga života, početak uživanja u novosti života koju nam je Bog po uskrsnuću Kristovu darovao. Pozvani smo hoditi u novosti života, budimo i oni koji će tu novost života donijeti svojim obiteljima, svome gradu i našoj domovini. Amen.