RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 18.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 18.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 35 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Ja im dajem život vječni... Razmišljanje uz 4. vazmenu nedjelju
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Kristijan Kuhar i vlč. Silvio Košćak   
Nedjelja, 17 Travanj 2016 11:47

 

Četvrta je vazmena nedjelja, nedjelja Dobroga Pastira te ujedno i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Crkva danas poziva vjernike da mole za svoje svećenike, a svećenike opominje da svojim primjerom života budu oni koji će u mladima buditi nova duhovna zvanja. Biti svećenik znači nasljedovati Krista Pastira i imati udjela u njegovoj pastirskoj službi, tj. biti postavljen da ponajprije primjerom života svjedoči, navješta i slavi Krista Gospodina i svojim primjerom vjerničku zajednicu Crkvu vodi u jedinstvu, istini i ljubavi. Stoga danas vas sve pozivam da molimo za duhovna zvanja, iz naše župe i našega grada, naše domovinske Crkve, da molimo da Bog pošalje pastire po Srcu Isusovu svome gladnom i napaćenom narodu, da bi Božja riječ uvijek bila živa i djelatna u Crkvi i svijetu, ona Riječ koja ne prestaje nego ima takvu snagu da obnavlja živote svih koji vjeruju.

Vazmeno je vrijeme, i u ovom vremenu liturgija nam Krista prikazuje kao proslavljenog Gospodina koji je iz smrti prešao u život. Taj njegov čin, čin je ljubavi prema nama i ima utjecaj na svakog čovjeka koji vjeruje svih vremena. Krist se danas u svim čitanjima liturgije prikazuje kao Pastir koji pozna i sabire svoje ovce, štoviše on je onaj koji im daje život. Ipak, njegovu Pastirsku službu nakon Uzašašća nastavljaju apostoli i apostolski nasljednici, zaređeni službenici Crkve, koji i u ovome vremenu, ali i u svim vremenima Crkve na mučan i mukotrpan način naviještaju Božja djela. Tako u prvome čitanju imamo Pavlovo i Barnabino obraćanje židovima koji nisu htjeli prihvatiti Istinu o Isusu Kristu, evanđelje novoga života, nego su ga odbacili i smatraju sebe nedostojnima života vječnoga. Stoga Pavao se obraća poganima, da tako ispuni Božji naum sabiranja čitava čovječanstva u jedno stado sa jednim Pastirom – Kristom. Radost je bila poganima čuti vijest Radosti spasenja i povjerovali su oni koji su bili određeni za život vječni. Ali i Pavlu i Barnabi bilo je trpjeti radi Riječi, no Duh Sveti davao je radost svakom njegovu pothvatu.

Upravo stoga Crkva je ona koja u svoje krilo, kao u ovčinjak sabire sve ljude, svih vremena, plemena i naroda i jezika u jedan narod Božji, narod spašenika, vjernika, u kojem nema razlikovanja po krvi ili porijeklu, nego – kako to donosi slika iz Otkrivenja sv. Ivana, veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti. Oprane haljine onoga mnoštva, oprane su ponajprije u krštenju a svako drugo ubijeljivanje haljina, odora naše duše događa se u sakramentima euharistije i pokore, kada primamo blagodati Kristove muke, smrti i uskrsnuća. No, i to veliko mnoštvo spašenih prošlo je kroz nevolje velike. Ali Jaganjac – Krist im je pastir i on će ih voditi na vode života i po njemu će Bog otrti svaku suzu s očiju.

 

 

Upravo ove dvije slike danas nam govore da je Krist svojim vazmom ostvario ujedinjavanje u ljubavi i istini ljudskoga roda, vraćajući mu dostojanstvo. Božja riječ kroz sva vremena probija se kroz nevolje, kako preko službujuće Crkve, tako i u srcima vjernika. Knjiga Otkrivenja, koja donosi sliku nebeskog bogoslužja i ujedinjavanja onih koji su kroz nevolje prošli s Jaganjcem, opisuje tijek našeg duhovnog, vjerničkog života. Jer nisu nevolje samo kad se riječ Božja ne primi, ili kad se doživi progonostvo – što je dobro znano našemu narodu, nego štoviše, kad unatoč svijetskom mentalitetu teško dopire do srca onih kojima je poslana i ne donosi ploda. Stoga su potrebni pastiri Crkve, svećenici, biskupi i đakoni, koji će Riječ Božju naviještati i životom svjedočiti, ali i vjernici koji neće naivno nasjedati na podvale protiv Crkve – na kraju protiv samih sebe, koje se u zadnje vrijeme podmeću ne bi li se i Boga i narod Božji diskreditiralo i izbacilo iz svijesti svijeta i onih kojima Bog daruje spasenje i život vječni.

Slika koju donosi evanđelje po Ivanu današnjem čovjeku je možda strana, ali Isus opisuje govorom svoga vremena odnos ovisnosti i brižnosti, skrbi, privrženosti i vjernosti. Za sebe govori da je Pastir dobri. Ovce njegove slušaju njegov glas, prepoznaju ga oni koji vjeruju, koji su povjerovali Riječi evanđelja i koji idu za Isusom, a on im kao pastir daje život vječni i brižno ih čuva da ih nitko ne može ugrabiti niti da mogu propasti. Upravo oni vjernici koji imaju osjećaj ovisnosti, one pozitivne ovisnosti o Bogu, osjećaj skrbi i vjernosti, oni su koji prepoznaju glas Pastira i ne slijede druge „pastire" koji ih žele ugrabiti i učiniti od njih ovisnike o smrti, naviješćujući kulturu smrti i sramote. Dovoljno je pogledati novine i vidjeti kolike napade Crkva trpi naših dana zbog nekolicine slabih ljudi, ali i koliko je laži i preuveličavanja prisutno u našim hrvatskim (ne više i nikada više i medijima nazovito hrvata-katolika). Prepoznati glas svoga Pastira znači slušati Božju riječ, ne opirati se, prolaziti kroz nevolje nebrojene, boriti se sa samima sobom da riječ Božja, radosna vijest Novosti života u nama donese ploda. Isus još napominje da je on jedno s Ocem, jer Otac je veći od svih i on mu daje njegovo stado da ga vodi na izvore voda života. Upravo nam time Isus daje do znanja da je on jedini Spasitelj, od Oca poslani i opunomoćeni. I kao što je on od Oca poslani, tako i on šalje one koje izabire da bi njegova riječ i živa prisutnost u sakramentima bila prisutna, da bi njegovo stado moglo čuti glas velikog i dobrog Pastira. Krist je pastir, koji je radi nas i radi našega spasenja postao zaklani Jaganjac, da bi nam pokazao put, put preko križa i sebedarja, preko beskrajne ljubavi. I tko je toliko lud ili glup da tu i takvu ponudu života odbije?

Molimo danas za sve svećenike, napose za našega papu i nadbiskupa da budu Pastiri po Srcu Isusovu, oni koji će nam Isusov, Božji glas prenositi da slijedimo istinu u jedinstu i ljubavi, ali molimo i za sve svećenike koji predano rade u jedinstvu Crkve s papom i biskupima u pastirskoj službi. Molimo danas napose za nova duhovna zvanja, za svećenike i redovnike koji će svojim primjerom života odražavati radost spasenja i naviještati tako svjedočanstvno novoga života koji nam je naš Pastir, Jaganjac darovao u izvoru svoga Srca. Amen.