RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 18.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 18.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 36 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Po ovome će svi znati da ste moji učenici. Razmišljanje uz 5. vazmenu nedjelju
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Kristijan Kuhar i vlč. Silvio Košćak   
Petak, 22 Travanj 2016 21:20

 

Peta je vazmena nedjelja i u središtu smo vazmenog vremena. Kao što je Crkva u vremenu nakon Kristova uskrsnuća otkrivala svoj put, a po tome i bila prepoznata, kao „Put" prema novom životu darovanom po Kristu, tako i mi u ovom vremenu – iz godine u godinu – obnavljamo svoju vjeru i usmjeravamo se onim putem na kojem raste naša vjera i pouzdanje u Boga, gdje se hrani naša životna radost, radost potpuna, kako nam to donosi sv. Ivan u svome evanđelju.

Značajka prepoznatljivosti vjernika na putu života svakako je život po evanđelju. To je novi život koji započinje krštenjem, ali koji treba uvijek iznova biti obnavljan. Od samoga početka Crkve, Kristova poruka iz evanđelja, poruka nesebične ljubavi koja se predaje za mnoge, bila je sjemenom koje je klijalo i raslo. I danas uzraslo u stablo koje već dva tisućljeća, uza sve nedaće povijesti i ljudske gluposti opstaje i život svjedoči Božju spasonosnu prisutnost u svijetu.

Među prvim navjestiteljima radosne vijesti, evanđelja, bili su apostoli. Djela apostolska koja čitamo u vazmenom vremenu svjedoče nam o rastu Crkve, o prvim nedaćama, ali i o poticajima Duha Svetoga koji su pratili navjestitelje. Tako danas čitamo o pothvatu apostola Pavla i njegova suradnika Barnabe, koji su među poganima naviještali radosnu vijest, „učvršćivali duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje". Oni su uspostavljali nove zajednice vjernika po Maloj Aziji a potom se vratili u Antiohiju odakle su krenuli u svoje misionarsko putovanje. Ondje su Crkvi mogli pripovjediti radosnu vijest da je Bog i poganima otvorio vrata vjere. Ono što je znakovito jest to da Božja riječ i spasenje nije pridržano eliti, posebnima, odabranima, kako se to često misli. Nego u Božje kraljevstvo ulazi čitavo čovječanstvo, svi oni koji po vjeri i životu po evanđelju, po onoj prepoznatljivosti svoje pripadnosti, mogu za sebe reći da su kršćani – vjernici. I jedino Crkva, potpomognuta Duhom Svetim ne čini isključivosti, ne osuđuje, ne odbacuje, već djeluje kao Božje oruđe da se svima otvore „vrata vjere". Naposljetku nam svima stoji pitanje: što i kako i ja činim da bi Božja vijest o spasenju bila upućena onima kojima je potrebna i koliko smo još danas isključivi u svojim prosuđivanjima i koliko surađujemo s Bogom da bi se „vrata vjere" otvorila onima za koje je Krist krv svoju prolio.

U krvi Kristovoj niče novi život, novo i nova zemlja, koju u viđenju donosi sv. Ivan u Otkrivenju. Sve prijašnje uminu, nema ni mora, nema nikakva zla. Jer Bog s neba daje novi grad, Sveti grad koji je nakićen kao zaručnica za svoga muža. To je Šator Božji s ljudima u kojem Bog prebiva. U njemu nema suza ni smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli, jer staro uminu. Bog po Kristu tako sve čini novo. A ta novina, to novo nebo i nova zemlja je ono što nas kao obećano čeka. Do tada Crkva je ta koja je Šator Božji s ljudima, ona koja nudi predokus budućega svijeta, onoga novoga koji je Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem stvorio.

Međutim, jedino smo Crkva, tj. autentični Kristovi učenici i vjernici samo u onim trenutcima kada se ne sramimo djelom pokazati svoju pripadnost Kristu nasljedujući njegove zapovijedi, tj. u životu „imitirajući" njegov primjer. Ivanovo evanđelje današnje nedjelje nastavak je događaja velikog četvrtka. Nakon događaja na posljednjoj večeri na kojoj je Isus apostolima oprao noge, i kada je započeo čas našega otkupljenja, Isus daje učenicima pouku. Nama danas, kao i učenicima nakon Isusova uzašašća, ova je pouka ono sjećanje na Učitelja i Gospodina koja nas uvijek mora vraćati k njemu, usmjeravati naš put života. Bog se proslavlja u Isusu Kristu, a proslavlja se na način shvatljiv samo onima koji njegovu zapovijed izvršavaju. Židovi su imali preko 600 propisa i zakona koje su morali izvršavati, a Isus sada daje novu zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. I dodaje: Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. Upravo u ljubavi koja nema granica ni mjerila ni računica, koja se predaje do smrti nalazi se proslava Boga u Kristu. I to je jedina zapovijed koja sažima čitavi stari Zakon i donosi novi, sve čini novo. A one koji ju vrše čini prepoznatljivima kao Kristovim učenicima. Jedan je antički pisac, ugledajući se u kršćane u prvim stoljećima zapisao: Gledaj kako se ljube. Kristova ljubav ona je snaga koja je otvarala vrata svim navjestiteljima evanđelja kroz povijest, a koja i danas otvara vrata u živote onih kojima je radosna vijest spasenja i zajedništvo spašenih po Kristu prijeko potrebno.

Nikada nam ne smiju ove riječi našega Gospodina, izrečene uoči muke i smrti, gdje su i potvrđene, izići iz našega sjećanja. Jer to je jedini put ispravnog življenja, sjeme vjere, vrata vjere za one koji su je potrebni. To je ujedno i najteža zapovijed, pogotovo u naše vrijeme kada se nameće reklama samoobožavanja i hedonizma, kada se iz svijesti ljudi želi maknuti poruka ljubavi prema drugome. Dakako, uza sve to, povijest Crkve nam je svjedok da Kristova riječ i primjer može biti i ostati živ unatoč povijesnim prilikama u srcima onih koji doista vjeruju, koji doista u praksu provode ove Kristove riječi.

I u ovom vazmenom vremenu slavimo proslavu Boga po Kristu, pobjedu Božje ljubavi koja se po sakramentima u Crkvi na nas u izobilju izlijeva. Samo ljubav, kao vrhunska krepost ostaje i ona je zalog naše budućnosti. To je ljubav koju je Krist pokazao, kojom je pobijedio svijet, kojom i danas po nama otvara vrata vjere onima za koje je krv svoju prolio. Neka nam Duh Sveti udijeli dar ljubavi po kojoj će svi znati da smo Kristovi učenici, pravi vjernici i dionici kraljevstva Božjega koje smo pozvani izgrađivati u svojim životnim okolnostima. Amen.