RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 19.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 19.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 97 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Primiste Duh posinstva
Duhovni kutak © vlč. S. Košćak i vlč. K. Kuhar
Autor vlč. Kristijan Kuhar i vlč. Silvio Košćak   
Subota, 14 Svibanj 2016 12:55

Crkva danas slavi svoj rođendan, dan završetka vazmenog vremena i početka naviještaja Kristova uskrsnuća, onog velikog Božjeg djela otkupljenja čovječanstva i novoga života koji je time započeo. Na dan Pedesetnice ili Duhova Bog šalje Duha Svetog Branitelja nad apostole i time nastavlja djelo svoga Sina Isusa Krista po apostolima, po Crkvi koja je na navještaj riječi povjerovala i počela živjeti novim otajstvenim životom. Ujedno ovaj dan blagdan je jedinstva ljudskoga roda, jer pred Duhom Božjim nema razlika i granica, podijeljenosti i sukoba, nego je sav ljudski rod posvećen u jednoj Crkvi. Izičaj toga jednistva treba nam biti prva Crkva koja nam uvjiek stoji kao nadahnuće i uzor.

Događaj Pedesetnice opisuje evanđelist Luka u Djelima apostolskim. Okupljeni apostoli na istome mjestu, mjestu posljednje večere, mjestu skrivanja od židova i mjestu straha, osvjedočuju se Božjoj objavi. Silan vjetar, šum s neba i oganj slike su objave Božjeg Duha u Bibliji, a sada silaze nad apostole. Posljedica nadahnuća Duhom Svetim je bila ta da su svi počeli govoriti drugim jezicima, a u svrhu navještaja evanđelja, radosne vijesti o Isusu Kristu, koju su ih čuli i razumijeli svi hodočasnici različith plemena i naroda koji su toga blagdana bili u Jeruzalemu.
Po ovom događaju Bog uspostavlja novi narod, kojemu granica nije ni jezik, ni rasa, ni narodnost, ni kultura. Svi čuju istu poruku Božju, svima se navješta evanđelje bez razlike. Tako Bog uspostavlja jedinstvo jezika i naroda raspršeno babilonskim grijehom. Duh Sveti po apostolima stvara univerzalnu Crkvu, bratstvo među različitm narodima, da se posvuda navještaju djela Božja. Ta Crkva i danas stoji kao sakrament susreta Boga i čovjeka jer ju brani, štiti, čuva i nadahnjuje Duh Sveti, koji ostavruje Isusovu molitvu Ocu „da svi budu jedno". Jedinstvo u Crkvi temelji se na slici jedinstva Presvetog Trojstva i ostvarenje je Božje volje da čovjeka privede k sebi, u svoju slavu, ondje gdje čovjek od postanka svijeta pripada.


Kao Crkva moramo si stoga posvijestiti da je dar Duha Svetoga ostvarenje Isusova obećanja učenicima prije nego što će podnijeti muku. On je obećao Duha Branitelja koga će Otac poslati u njegovo ime, a taj Duh Branitelj poučavat će nas o svemu i dozivati nam u pamet Isusove riječi, da bismo ih mogli vršiti i tako biti oni koji Isusa ljube. Ljubav prema Bogu, prema Kristu očituje se izvršavanjem njegovih zapovijedi, a Duh Branitelj brani nas od zaborava na te zapovijedi, zapovijedi ljubavi, brani nas od laži, od svijeta i grijeha i garancija je zajedništva vjere. To zajedništvo vjere očituje se u partikularnosti, u mjesnim Crkvama po svemu svijetu gdje je jedan navještaj, jedno Božje djelo spasenja i jedan Bog koji nam daruje milosti svoje u izobilju po Duhu Svetom. Upravo zato Crkva je sveta, jer nad njom bdije Duh Božji, u zajednici vjernika očituje se jedinstvo cijele Crkve i stoga je važno čuvati ovo jedinstvo koje je izričaj Božje volje za naše spasenje, biti dionikom zajednice a ne privatizirati svoju vjeru prihvaćajući samo ono što nam paše, a bježati od braće i sestara u vjeri; biti dionikom zajednice gdje se naviješta jedna Božja riječ, čuva živa uspomena na Isusa Krista u izvršavanju njegove zapovijedi, u slavlju sakramenata uprisutnjuje samog Gospodina Isusa Krista i posvećuje narod Božji koji postaje Hramom Duha Svetoga. Sve što izlazi iz okvira ovoga zajedništva grijeh je i teška povreda Božje volje i ljubavi prema čovjeku. Samo ondje gdje su okupljeni učenici Isusa Krista u svojim različitim životnim okolnostima, tamo je Krist po Duhu Svetom prisutan. Sve drugo je laž, varanje Boga i samih sebe, privatiziranje otajstva koje vodi u zabludu i krivi put i ne donosi ploda.
U zajednici se konačno ostvaruje ono o čemu govori Pavao u poslanici Rimljanima. Primili smo Duha posinstva u kojem kličemo „Abba, Oče!". Po Duhu posinstva imamo jednog Oca na nebesima, a mi smo baštinici Božji i subaštinici Kristovi u svoj cjelokupnosti svoga življenja, napose u trenutcima kada Krista nasljedujemo u trpljenju, tada smo s njime i proslavljeni. Jer Bog je po Duhu Svetom očistio tijela naša od truleži smrti i grijeha i dao nam život zbog pravednosti. Time je uspostavljen novi Zakon, koji više ne određuje tjelesna djela, nego duhovna, kojima usmrćujemo tjelesna djela i živimo novim životom. Tako smo sinovi Božji jer nas Duh Božji vodi i posvećuje, koji svoj život određuju po Duhu i njime se daju voditi. U tome je i stalna napetost vjernika, napetost života u tijelu i duhu, čin izobra svakog čovjeka. I stoga nam je i naša duhovna žrtva ono što postaje u sakramentu euharistije naš doprinos Bogu na oltaru, Kristova žrtva u životima svih vjernika, naše jedinstvo s Kristom i međusobno.
Svakom vjerniku u sakramentu Potvrde Bog daje sedemeroliki pečat dara Duha Svetoga koji nas treba učiniti odgovornim, svjesnim i savjesnim vjernicima koji će se dati voditi tim Duhom Svetim i biti svjedoci veličanstvenih djela Božjih koje Bog i danas izvršava u svojoj Crkvi, po životima svih vjernika koji u strpljivosti nose svoj križ i tako postaju slični Kristu koji nam je darovao novi život po Duhu Svetom. Neka nam ovaj blagdan bude obnova pečata dara Duha Svetoga koji smo primili da bismo obnovljenim zanosom mogli biti Kristovi svjedoci i graditelji Crkve u svom vremenu i društvu. Amen.