Ludbreg leži u plodnoj dolini na obalama rijeke Bednje, podno sjevernih obronaka kalničkih brežuljaka. Smješten je na raskrižju putova koji vode prema Ptuju, Varaždinskim Toplicama, Osijeku...

Svoje korijenje mjesto pruža u davno rimsko doba, kada su ovdje živjela ilirsko-keltska plemena Jassa i Seondica. Za vrijeme cara Augusta, 6. godine poslije Krista, buknuo je ustanak ilirskih plemena protiv Rimljana. Kako bi ugušio pobune, carev posinak Tiberije dovodio je ovamo rimske legije dolinom rijeke Drave, od zapada prema istoku. Na rijeci Batinusu sukobile su se vojske. Prema mišljenju povjesničara, rijeka Batinus je današnja rijeka Bednja.

Prošle su pune 3 godine prije nego su Rimljani pokorili Ilire. Nakon osvajanja ovog kraja, Rimljani su podigli utvrdu koja je trebala braniti prijelaz preko vode. Utvrda je nazvana Iovia Botivo. Već u 1. stoljeću podignuti su joj dvostruki obrambeni zidovi. Izvan utvrde su nikla naselja seljaka, poljodjelaca, trgovaca i obrtnika, a bilo je i zemljoposjednika s mnogo robova. Unutar zidina sagrađene su stambene zgrade, forum romanum i kupalište.

I danas se vide ostaci tih građevina: solidni temelji dviju apsida i dio zida starog kupališta. Treća apsida je srušena, te je, prema mišljanju arheologinje dr. Branke Vikić, kupalište pretvoreno u kršćansku crkvu.