RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00

13. svibnja 2018. - USKRSNA NEDJELJA

• 7.30: + Franjo Havaić i roditelji
• 9.00: Apatija
• 9.00: PRVA PRIČEST
• 11.00: KUČAN -proštenje
• 11.00: ŽUPNA -- hodočaste katahete iz Splita
• 16.00: Klanjanje
• 18.30: Svibanjska pobožnost

14. svibnja 2018. - Ponedjeljak - Matija, ap.

• ZBORNO PJEVANJE
• 19. 00: + Stjepan Ivančić

15. svibnja 2018. - Utorak - Solinski mučenici

• 7.30: Za opreost i pomirenje
• 19.00: + Ivan Jadanić, Anka i Mirko Grgec

16. svibnja 2018. - Srijeda - Sv. Ivan Nepomuk

• 7.30:
• 19.00: + Dragica, Andrija i Josip Kivač
+ Mijo Međimurec i Mirko i Mihaela i Mirek Klarić
+ Ivan Rešetar
+ Marija Travanić

17. svibnja 2018. - Četvrtak - Paškal

• 7.30: Za duše u čistilištu
• 19.00: Vladimir i Marija Margić

18. svibnja 2018. - Petak - Ivan I., papa i muč.

• 7.30:
• 19.00: + Antun Potočki

19. svibnja 2018. - Subota - Celestin V, papa

• 7.30:
• 18.30: Svibanjska pobožnost

20. svibnja 2018. - DUHOVI - PEDESETNICA

• 7. 00: + Zvonko i Ivan i čl. obitelji Gložinić i članovi obitelji Turek
• 7.45: Apatija
• 8.30: Globočec
• 9.00: ZA DJECU
• 10.30: Hrastovsko
• 10.30: ŽUPNA
• 18.30: Svibanjska pobožnost

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 208 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Molitveno bdijenje molitvenih zajednica Krvi Kristove
Četvrtak, 01 Srpanj 2010 17:43

 

I ove su nam godine došli iz svih krajeva Hrvatske, Bosne, Vojvodine. Više od 1200 članova molitvenih zajednica u kasnim se popodnevnim satima u subotu, 26. lipnja počelo okupljati i pripremati za cjelonoćno bdijenje. (Molitveno bdijenje - fotogalerija). Program je počeo u 20 sati uvodnim klanjanjem koje je predvodio poglavar misionara Krvi Kristove u Republici Hrvatskoj, pater Josip Godlewski. Tema ovogodišnjeg razmatranja je: Krv Kristova, izvor sakramenata. On kaže da su mnogi od nas doživjeli da je Krv Kristova izvor novoga života, ona je mnogim obnovila život, digla iz očaja, ozdravila, preporodila.


A sakramenti su za danas važni jer je čovjek izgubio duhovnu dimenziju, izgubli smo osjećaj za tajnu jer su neke materijalističke ideologije kroz povijest favorizirale ono što čovjek vidi, od čega ima dobitak, ono što pipa, to je njegov svijet. Sakramenti uče, kaže nam sestra Karolina Miljak, predsjednica povjerenstva zajednica klanjateljica Krvi Kristove, da postoji jedan svijet u nama koji je dubok, postoji u relaciji između Boga i nas, a to nam najbolje oslikavaju sakramenti, a oni su punina Božje milosti koju Bog daruje i koji pridonose tom našem svijetu iznutra, u svijetu koji se događa a mi ga ne vidimo po izvanjskim gestama i riječima. Krv Kristova je ona duhovnost u koju se uranja, o kojoj se puno ne govori nego se uranja i crpi se Božji život za vlastiti život i u tome je stvarnost tajnog života koji je u punini život koji postoji u Krvi Kristovoj i sakramentima i zato kažemo da je Krv Kristova izvor skramenata. Mislim da ovu dimenziju treba više zaživjeti u crkvi i općenito u čovjeku, kaže sestra Karolina. Ta dimenzija nadnaravnoga puno puta se očituje u nekim duhovnostima izvan crkve, a to je najbolji znak da čovjek žudi za tom tajnom koja u njemu postoji.

Upravo Euharistija pokazuje da je srž života duhovne naravi i da čovjek živi od duha, poručuje pater Willi Klein, utemeljitelj zajednice misionara Krvi Kristove u Republici Hrvatskoj. Bog je onaj koji nas je stvorio i svaki trenutak stvara čovjekov život, a to stvaranje se događa kroz to što nam Krv Kristova govori, a ona govori o Božjoj ljubavi na kraju krajeva, o tajni Isusova života, sina Božjega i sina čovječjega, a tajna njegova života je bol i ljubav, a to je i tajna svakog ljudskog života.

Razmatranja i program u trajanju od jednoga sata o sakramentima krštenja, svete potvrde i sakramenta pomirenja izvele su Zajednice Krvi Kristove iz Zagreba, Petrinje i Rijeke. Svetu misu u ponoć predvodio je pater Willi Klein, utemeljitelj zajednica Krvi Kristove u Republici Hrvatskoj. Glavna tema njegove propovijedi bila je euharistija.

Braćo i sestre, Krv Kristova je izvor sakramenta euharistije, a sveta euharistije je srce naše crkve. Ona je srce žive Isusove zajednice, njegova naroda, a sre ima zadatak da tjera krv kroz cijelo tijelo, kako bi to tijelo bilo živo i zdravo. Mi smo došli da slavimo zajedno s Isusom Kristom, on s nama slavi euharistiju. I kao što je euharistija plod njegove Predragocjene Krvi možemo reći da je krv Isusova stalno prisutna u toj svetoj slavi od početka do kraja. Nikad ne možemo reći sve o svetoj euharistiji. Ja bih htio malo govoriti o tome kako je Krv Kristova lijek upravo u svetoj euharistiji, lijek koji pijemo i koji nas liječi. Ukoliko živo i ispravno sudjelujemo u sv. Misi, netko mi je rekao, ne znam kako vi to vidite, za mene puno znači da mogu na početku svete mise svoje grijehe Bogu predati, a on me pri tome izliječi. I kad slušam riječ Božju, to je kao je to pričest Božjom riječju i poslije kod pripreme darova mogu Bogu dati na oltar sve svoje poteškoće i probleme, tada znam da će meni Bog sve ovo pretvoriti u nešto dobro što će onda biti u sljedećoj svetoj misi pretvorba i u svetoj pričesti primim sasvim novo i promijenjeno , a na kraju mogu Bogu zahvaliti na svemu. Tako taj čovjek sudjeluje u svetoj misi. U misi imamo vanjsko i nutarnje sudjelovanje. Vanjsko je ono što vidimo, što se događa počevši od misnog ruha, svetog predmeta koji se nalaze na oltaru, zatim razni dijelovi mise, ono što vidimo i čujemo. Postoji nutarnje sudjelovanje i to nutarnje sudjelovanje pomaže nam da možemo primiti božje milosrđe.

I zato trebamo se najprije otvoriti da bi Bog mogao nama darovati. Evo sad ćemo po redu gledati kako izgleda to nutarnje sudjelovanje. Prvo je pokajnički čin, nakon svećeničkog pozdrava prvo priznamo svoje grijehe i molimo jedni za druge. Ovdje se radi o oslobođenju od grijeha i ozdravljenju nutarnjih rana kako bismo ozdravili i bili osposobljeni za susret s Bogom. Slijedi onda slava i zborna molitva, onda služba riječi. Do ovdje smo govorili što je nama na srcu, a Bog nas je slušao. Sad u čitanjima svetog pisma Bog govori nama i mi slušamo njega. Slušamo razne tekstove iz Biblije. Prvo čitanje što smo čitali iz Starog zavjeta, a onda evanđelje. Nekako nam čitanja iz Starog zavjeta pokazuju ono što je na nama još staro, još nespašeno, a kroz čitanja iz Novog zavjeta čujemo kako možemo postati novim ljudima. Slušati i primiti Božju riječ je kao pričest, sveta pričest Božje riječi. Onda priprema darova. Cijeli prvi dio mise je razgovor između Boga i mene. Sada dolazi Euharistijsko slavlje. Sad će biti drukčije. Istina i ovaj je dio i darovanje i primanje između Boga i nas. No, sad se ne radi o izmjeni riječi nego uzajamnom darivanju sebe. Sve donesemo na oltar što želimo da Bog pretvori. Sve čega se želimo riješiti, možemo se moliti za duhovno i tjelesno zdravlje, za sebe ili nekog drugog. U ovom dijelu mise dajemo Bogu sve ono što želimo da se izliječi ili očisti. Sve čega se želimo osloboditi. No, možemo mu donijeti i nešto pozitivno, zahvalu itd. Dajemo to na oltar, prikazujemo to Bogu. Onda slijedi pretvorba. Ovdje ništa ne možemo učiniti, odnosno svećenik djeluje, odnosno Isus djeluje kroz svećenika. Kad svećenik pruži svoje ruke nad kruhom i vinom radi se o sakramentalnoj gesti, popraćenoj molitvom duhu svetom. Sada se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Isusa Krista. No, također radi se i bitno o našoj pretvorbi. Tko ispravno sudjeluje taj poslije mise neće biti onaj isti koji je došao na misu. To je susret koji pretvara tebe, mene, kao na primjer susret sa Svetim Ocem u Rimu, a tek taj susret s Gospodinom u svetoj misi. Koliko nas taj susret može mijenjati. Poslije slijedi sveta pričest. Ono što sam za vrijeme pripreme darova stavio na oltar pretvoreno je i kao novo primamo od Gospodina. Na taj se dar pripremamo molitvom Oče naš. Dolazimo k njemu i on nas obdaruje samom sebi. Ići ćemo u svijet kao novi ljudi i kao živa svetohraništa kako bismo društvo posvetili. Htio bih vam pokazati različite oblike sudjelovanja, nutarnjeg sudjelovanja na svetoj misi.

Prvo bi bilo kao jedan obrazac za pokojne osobe kako mi to često običavamo. Na početku svete mise opraštam tom pokojniku od srca. Radi se o precima od kojih smo možda naslijedili nešto što ne bi htjeli. Naime kroz duhovno područje može se puno toga naslijediti a da to nema nikakve veze s genetikom. Zatim na prikazanje treba prikazati Isusu tog pokojnika. Na svetoj pričesti pričešćujemo se za njega, pokojnika. Iza pričesti kad se vratimo tiho molimo na primjer ovako: Isuse Kriste neka se u tvoje ime zauvijek prekine svaki negativni utjecaj ovog pokojnika na potomstvo. I na kraju svete mise trebamo zahvaliti Isusu. Evo to je jedno konkretno sudjelovanje na svetoj misi. Drugi primjer pak kako možemo prikazati misu za nerođeno dijete. Dakle za dijete koje je bilo namjerno pobačeno ili je u spontanom pobačaju izgubljeno. Ako nema u vašoj obitelji, možda nekog znate. To dijete traži spas, treba mu pomoći. Kod takve mise na početku dajemo ime djetetu, bilo muško ili žensko, svejedno, i molimo dijete da nam oprosti. Zatim na prikazanje prikazujemo Isusu dijete. Prinosimo ga na u srcu na oltar i na svetoj pričesti pričešćujemo se za ovo dijete. Iza svete pričesti tiho molimo ovako; u ime Isusa Krista ti dijete... idi kamo ti je Bog odredio! I na kraju svete mise zahvalimo Isusu da će on to učiniti. Ili kad mene nešto opterećuje, naprimjer svadljivost, porok i slično. Na početku priznajem taj problem i kažem, kajem se Bože, oprosti. Ukoliko se radi o nekoj bolesti tada, kajem se što sam se dao vezati negativnim mislima i očekivanjima na primjer, jer sam vidio samo ono negativno. Zatim na prikazanje prikazujem taj problem i stavim ga u srcu na oltar, stavim ga pod vlast svemogućeg Boga, konačno primim svetu pričest s molbom da me Bog od toga oslobađa odnosno mijenja situaciju i nakon primanja svete pričesti mogu se moliti, Bože, u ime Isusa Krista i u snazi Duha Svetoga molim te da taj problem ode od mene.

I na kraju zahvaljujem Gospodinu da me on oslobodi. Isus kaže, kad molite, molite kao da ste već primili, znači možemo već zahvaliti. Evo, tako ili na sličan način možemo konkretno aktivno sudjelovati u svetoj misi kako bi Isusova krv mogla djelovcati. Isusova je krv u svetoj misi stalno prisutna kao što je podzemna voda stalno i posvuda prisutna. No potrebno je doći do te vode. Mogu hodati po zemlji i umirati od žeđi, ako ne kopam kako bih mogao piti. A mogu ići na misu tisuću puta i umirati od žeđi, ništa se ne mijenja, ništa se ne događa jer ne znam ispravno sudjelovati. Ne trebamo ići na misu, nego ići u misu. Trebamo ući, sudjelovati iz sveg srca svojeg, iz sve duše svoje, iz sveg uma svoga, iz sve svoje snage. Draga braćo i sestre, kršćanstvo nije jedna religija među ostalima. Kršćanstvo je poziv i poslanje, pozvani smo svi vjernici za posebno poslanje u društvu i za ovo poslanje trebamo se stalno čistiti, liječiti i pripremati. To se upravo događa kad slavimo svetu misu. I zato, često koliko je god moguće idimo u misu i sudjelujmo jer nam je stalno potrebno pročišćenje, liječenje i ta priprema. Kad tako aktivno sudjelujemo u svetoj misi to će se i dogoditi i kad izlazimo iz crkve bit ću drugi čovjek nego sam bio onaj koji je ulazio u crkvu na početkuz svete mise. Krv Kristova je lijek primamo svai puta kad slavimo svetu misu. Kakav je to Božji dar! To je neopisivo, neizreciva sreća za čovjeka i budimo takvi koji u svojoj nutrini aktivno sudjelujemo, ljudi koji dozvoljavaju Gospodinu da djeluje, jer možemo biti tu na svetoj misi a da smo zatvoreni. Kad smo zatvoreni Gospodin ne može djelovati. Ja ću izaći i ništa se ne mijenja. Dozvolimo mu da nas može mijenjati, liječiti, čistiti, obnoviti nas osposobiti nas, a to je Krv Isusova. Kada se naše srce ujedini s Isusovim srcem i njegova krv teče u nama, u našem tijelu, ulazi u našu dušu i ta će nas njegova krv promijeniti i to će biti naše poslanje kad kao ljudi izađemo i uđemo u naše društvo koje treba Isusa Krista. Amen!

Nakon svete mise i kraćeg odmora uslijedila su razmatranja o sakramentima bolesničkog pomazanja, svetog reda i sakramenta ženidbe što su ih izvele Zajednice iz Osijeka, Splita i Nove Gradiške.
Potom U pet sati je iz župne crkve krenula velika procesija molitvenih zajednica s Relikvijom Krvi Kristove do Zavjetne kapele