Ludbreško svetište
©2010 upa Presvetog Trojstva - Ludbreg |CMS: Joomla! | Base design: Siteground | Razvoj: Almahor Studio |
Molitveno bdijenje mladih na Sveti petak – „Baci mreže te" |
Subota, 02 Rujan 2017 00:00 |
Okupljeni poput učenika koji su nekoć Isusa dočekali na obali, iscrpljeni od životnog ribarenja bez plodova, praznih mreža i sa suzama u očima što smo opet razočarali, i ovaj smo Sveti petak proveli najbolje kako smo znali – u međusobnom zajedništvu, pjesmi i molitvama. Umorni, umorni od silnog truda, od uzaludnih pokušavanja, s pjesmom na usnama i molitvom u srcu, klanjavši se pred Presvetim molili smo snagu u našim svakodnevnim obavezama i ustrajnost u pokušavanjima. A onda smo začuli Glas. Glas koji nas poziva. Poziva nas još jednom biti na istom mjestu, s istim ljudima, na istom poslu. A nama se činilo kao da se ništa osobito ne događa. Opet nam se činilo kako će ovo biti još samo jedna noć – noć bez ikakva rezultata. Noći, nakon kojih ću se morati umoran i shrvan vratiti kući i ponovo pogledati u oči onih koje sam razočarao. I onda kad smo pomislili kako će sve opet biti isto, začuli smo Glas koji poziva: „Bacite mreže na desnu stranu lađe!" I dok smo slušali taj poziv, strah umjesto da je nestao postao je još veći. I jedino pitanje koje je ostajalo bilo je:"Gospodine, šališ li se sa nama?" Cijelu večer bacali smo mreže, trudili, plovili, da bi nam Ti sad rekao kako mreže moramo baciti na drugu stranu lađe. Kao da je to važno. Ribe ima ili nema. Plodova ima ili nema. Ili sam uspio, ili nisam. Ali tad je Glas postao još glasniji: „Zašto se bojiš? Čega te strah? U mojoj ljubavi toga nema. Zašto mi braniš? Ne govori da ne smijem. Molim te, pusti da te ljubim. Pusti da ti ljubim rane, da ih zacijelim. Ne tvoj dečko, ne tvoja djevojka, nijedna druga osoba, ni tvoj posao, tvoj sport. Pusti mene da ti liječim rane. One od kojih si već umoran, one podsmjehe koje proživljavaš, poniženja koja ti se nameću, samoću koja te guši. |