RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00
14. siječnja 2018. - 2. NEDJELJA KROZ GODINU - Feliks, Srećko
• 7.30: + Andrija Gložinić
• 8.00: Apatija
• 9.30: ZA DJECU
• 10.30: Hrastovsko
• 11.00: ŽUPNA
• 15.00: Klanjanje

15. siječnja 2018. - Ponedjeljak, Pavao, pustinjak, Sv. Stošija

• 18.00: Zahvala sv. Anti
ZBORNO PJEVANJE

16. siječnja 2018. - Utorak - Marcel, Mislav

• 18. 00: + Antun Potočki

17. siječnja 2018. - Srijeda - Antun opat, pustinjak

• 10.00: SELNIK
• 18.00: + Marija Siladić
+ Zdravko Kovačić
+ Dragutin Sačer
+ članovi obitelji Ivančić, Herenčić i Markov
+ Štefanija Međimurec
+ Ivan, Valent i Kata Sokač

18. siječnja 2018. - Četvrtak - Margareta ugarska, Biserka

• MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
• 18. 00: + Vladimir i Ana Kranjec

19. siječnja 2018. - Petak - Mario, Makarije

• 7.30: + Ivan, Barica Modrić i + iz obitelji Hlebec
• 18.00: + Branko Jadanić i roditelji

20. siječnja 2018. - Subota - Sv. Fabijan i Sebastijan

• 7. 30: + Antun Matijašec
• 10.30: GLOBOČEC
• 18. 00: +Katica Jelaković

21. siječnja 2018. - 3. NEDJELJA KROZ GODINU - Sv. Agneza

• 7.30: + Ivka i Dragutin Jež
• 9.30 Selnik
• 9.30: ZA DJECU
• 11.00: Globočec – Proštenjarska
• 11.00: ŽUPNA

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 3 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Božićna čestitka
Četvrtak, 21 Prosinac 2017 12:06

PISMO MONTAZA DUR rev1

Trebamo li danas Boga?

Pogledamo li oko sebe, možemo utvrditi da je čovjek uglavnom opskrbljen sredstvima za život i ništa mu više nije potrebno. Sve uglavnom može sam i ne želi biti ovisan ni o kome. Opaža se da su nam crkve danas praznije jer imamo slobodu vjere, svoju domovinu i sve uvjete za život.

Već iz prvih poglavlja Svetog Pisma čitamo kako je Bog, s prvim ljudima koje je stvorio, redovito razgovarao te im dao mogućnost da s njime uspostave duhovne veze. Bog nije stvorio ljude da bi, bez ikakvih posljedica, živjeli bez njega. Stvorio nas je s namjerom da komuniciramo s Njime. Isus nam je to izrekao riječima: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i od svake riječi, koja nam dolazi iz Božjih ustiju". Sveto nas Pismo, kao najbolji priručnik s pravilima o našem ravnanju, upozorava na ponašanje koje bi lako moglo ugroziti sigurno djelovanje naših života.

Brza rješenja i savjeti koje dobivamo od drugih, često puta nam se znaju činiti privlačnima i korisnima. No pitam Vas: „Tko nas najbolje poznaje i želi da izmaknemo opasnostima? Zar to nije naš Otac koji nas je stvorio?" Ne sili nas da nužno prihvatimo njegove savjete. Naprotiv, kao dobri Otac opominje: "Ja sam Bog tvoj, onaj koji te učio da činiš ono što ti koristi, koji te vodio putem kojim trebaš ići. O, da si pazio na moje zapovijedi, tada bi tvoj mir bio kao rijeka, tvoja sreća kao morski valovi." (Iz 48,17.) Dakle, zaključak je jasan. Ako želimo kvalitetno živjeti, trebamo Boga!

Sv. Pavao kaže o Stvoritelju: "U njemu živimo, mičemo se i jesmo." Naš nas stvoritelj svakodnevno opskrbljuje zrakom koji udišemo, hranom koju jedemo; vodom koju pijemo. Bez tih nužnih stvari s kojima nas Bog drži na životu, ne bismo mogli živjeti. No postavimo si pitanje, zbog čega se Bog toliko brine za ljude, pa i za one koji ne mare za nj? Možda je to zato da bismo počeli Boga tražiti, do njega dopuzali i pronašli ga, jer On nije daleko od nas.

Uvjeren sam da ste već koji put naišli na granice svojih mogućnosti. Htjeli ste drugome pomoći po vlastitim silama, ali nije išlo. Pripovijeda jedna gospođa: „Nedavno je moja rođakinja izgubila voljenu osobu. Umro joj je suprug. Bila sam u duši zabrinuta. Kako da joj pomognem? Kako da je utješim? To me mučilo sve dok nisam svoje poteškoće predala Isusu da mi pomogne. Svim sam srcem i dušom molila za nju. Na dan kad smo se susrele, čvrsto sam je zagrlila. Riječi su bile suvišne. Sućut, darovano vrijeme, molitva, čvrsto pouzdanje u Boga da on sve vodi i molitve uslišava. Otišla sam od nje smirena i zadovoljna. Osjetila sam unutarnju radost i veselje jer sam bila Isusovo oruđe po kojemu joj je bio oduzeti djelić bremena."

Snaga molitve – oslobođenje

Često je upravo trenutak molitve prilika da Bog dotakne srca ljudi i promijeni njihov život. Bog je svemoguć. U današnjem svijetu, mnoge su naše obitelji pogođene mržnjom, svađom, žalosti i bolestima. Zato su ljudi, unatoč tome što imaju svega materijalnog, nesretni. Gube se u besmislu postojanosti. Ispriječio se neki zid između njih i Boga koji ih je odrezao od izvora snage. Danas mnogi ljudi pate. Koje nam je rješenje? Dajmo izručiti svoje patnje Njemu, Isusu, koji nas jedini može izbaviti od patnje. On nikome nije rekao da skriva svoju muku, nevolju ili žalost. Bog želi svakog osloboditi. "Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!"

Učimo se umirati sebičnosti

Današnji tempo i način života usmjeruje čovjeka k plitkosti i površnosti, hrani u čovjeku želju za Imati, tj. Imati, a ne Biti. Samozadovoljstvo, sebičnost i opterećenost užicima naveliko vladaju mnogim ljudima. Koji je lijek? Svakodnevni razgovor s Bogom, gradnja dobrih odnosa s Njime. On će nas učiti umirati svojoj sebičnosti i samodovoljnosti i tako, malo pomalo, nadilaziti samoga sebe. Isus upozorava koliko puta vidimo trn u oku svoga bližnjega, a gredu u svom oku ne vidimo. Samo se Bogu mogu zahvaliti što me uči priznavati pa popravljati svoje slabosti i mane, prihvaćati druge koji možda isto griješe kao i ja, ali na drugačiji način. U Bogu uvijek pronalazimo mir i snagu koju ovaj svijet i društvo ne mogu dati. Zato zavapimo: „Dođi Gospodine i ne kasni!"

Odgoj djece jest za roditelje velika briga i odgovornost. Bog nije htio serijski stvarati ljude, nego je te sposobnosti ugradio u muškarca i ženu. Oni, obdareni tim sposobnostima, pozvani su da stvaraju zajedno sa samim Stvoriteljem nove živote. Muž i žena, otac i majka jesu dva elementa, tj. suradnika s kojim Bog dovršava svoju umjetninu. Jer čovjek je najveća umjetnina koja postoji. Itekako roditelji trebaju Božje ruke u dovršavanju umjetnine koja se naziva čovjek. Koliko puta roditeljima uzmanjka strpljivosti kada bi trebali povisiti ton za dobrobit mira u srcu? Koliko se puta treba na pravi način boriti kako bismo iskoristili vrijeme za stvaranje radnih navika kod djece? Kako da ih odgojimo u odgovorne ljude koji će moći biti gospodari svoga života s Božjim Duhom i s njegovim vodstvom? Da se ne poklone idolima ovoga društva kada ih zapljusnu valovi potrošaštva, uživalaštva i lažne slike života. Prava kršćanska OBITELJ ZAJEDNO SVAKODNEVNO MOLI I NEDJELJOM I BLAGDANOM SLAVI EUHARISTIJU.

Istinski su kršćanski roditelji svjesni da su zapravo pravi suradnici Božji u kreiranju i formiranju života svoje djece. To onda oni pokazuju u praksi. Okupljaju se na zajedničku večernju molitvu, zahvaljuju za primljene milosti tijekom dana. Djeca takvih roditelja s oduševljenjem idu na misu. Njima misa ne predstavlja nikakvo breme, već postaje potreba i najveća zahvala. Na taj način pravi kršćanski roditelji vrše svoju roditeljsku ulogu. Ohrabruju djecu, oduševljavaju ih, poučavaju, te vode k Bogu prema osobnoj vjeri. Riječima i lijepim primjerima oni svjedoče istinu da je Bog jedini Onaj koji može čovjeku nešto dati i obogatiti ga. Konačno nam se sav darovao u svome Sinu Isusu Kristu i za nas postao čovjekom da nas spasi. Slijedeći Kristov primjer, pravi kršćanin i istinska kršćanska obitelj imaju urođenu želju da sa svim bogatstvom i primljenim duhovnim i naravnim darovima žive u punini, predavši darove svojoj djeci i šireći ih dalje na sva područja svoga života. Tako živeći, postajemo najsličniji Onomu koji se u potpunosti odrekao svoje jednakosti s Bogom, oplijenio samoga sebe i postao nama ljudima u svemu sličan, osim u grijehu.

U tom i takvom darivanju leži izvor radosti, sreće i zadovoljstva. Neka Vam je svima u tom svjetlu blagoslovljen Božić, a u Novoj 2018. godini pokušajte tako živjeti.

 

molitva