RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00

11. kolovoza 2019. - 19. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.00: + Dragutin Kasalo
• 8.30: Apatija
• 10.00: Hrastovsko
• 10.00: ŽUPNA

12. kolovoza 2019. - Ponedjeljak - Ivana Franciska de Šantal

• 19.00: + Franjo i Štefica Havaić
• 19.30: Zborno pjevanje

13.kolovoza 2019. - Utorak - Poncijan i Hipolit

• 19.00: Na čast Krvi Kristove

14. kolovoza 2019. - Srijeda - Sv. Maksimilijan, Marija Kolbe

• 7.30:
• 19.00: + Marija i Tomo Vađunec
+ Katarina i Stjepan Lukačić
• Pokojni članovi generacije 1964.
• Na čast Krvi Kristove
• 19.30: Zborno pjevanje

15. kolovoza 2019. - Četvrtak - UZNESENJE BDM

• 7.00: + Dragutin Kasalo
• 10.00: ŽUPNA
• 11.30: L. Vinogradi
• 19.30: ZAVJETNA KAPELA + Štefica Novak

16. kolovoza 2019. - Petak - Sv. Rok

• 7.30: + čl. obitelji Semeš, Ledinko i Jadanić
• 19.00: + Božidar Dodlek

17. kolovoza 2019. Subota - Hijacint

• 7.30: +Antun Martinković
• 19.00:

18. kolovoza 2019. - 20. NEDJELJA KROZ GODINU

• 7.30: + Ivica, Štefa i Stanko Havaić
• 8.30: Apatija
• 10.00: Hrastovsko
• 10.00: ŽUPNA
• 19.00: Pohvale sv. Krvi, Večernja, Litanije i Blagoslov

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 141 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Na putu sa Kristom
Utorak, 21 Svibanj 2019 15:23

mostar mala

Mladi župljani župe Presvetog Trojstva zajedno sa župljanima iz okolnih župa odlučili su uz prijedlog kapelana Kristijana hodočastiti u Međugorje i usput posjetiti Mostar i Sarajevo. Sa nama se na put uputila  i naša turistička voditeljica Spomenka Struški, put je počeo  24.4. , a završio 27.4. Krenuli smo  u ranim noćnim satima, vožnja je bila duga , a putnici pospani. Put je prošao bez velikih problema i za 8 sati bili smo u Međugorju. Prvo što smo posjetili u Bosni i Hercegovini bio je Franjevački samostan i crkva Sv. Ante. U sklopu crkve nalazi se poljudski samostan u kojem se nalazi i muzejska zbirka koja čuva nekoliko dragocjenih umjetnina. Crkva i samostan posjeduju lijepu zbirku srebrnih liturgijskih predmeta. Osim muzejske zbirke u sklopu samostana nalazi se i knjižnica znamenita po velikom broju sačuvanih inkunabula: tu ih je registrirano čak 26. Nakon toga otišli smo u pansion Antonio u kojem smo bili toplo  primljeni od strane naših domaćina svećenika Filipa Pavlovića i njegove obitelji.

Razmješteni smo u sobe i nakon toga se uputili  na podbrdo odnosno brdo ukazanja Kraljice Mira. Tijekom penjanja do kipa Gospe molili smo krunicu i pjevali. Prolaznici su se često zaustavljali i slušali našu pjesmu, a neki su se pridružili u molitvama i molili uz nas. Nakon što smo se vratili sa brda imali smo odlično pripremljen ručak ,a nakon što smo se odmorili otišli smo na misu. Prije mise bilo i vremena za ispovijed, a misno slavlje bilo je svečano i nadahnuto Božjom ljubavi. Na svakom koraku mogli su se vidjeti vjernici iz različitih dijelova svijeta, ali svi su bili zajedno kao jedno u molitvama. Nakon mise malo smo razgledali centar grada i vratili se u pansion. Navečer smo se svi zajedno okupili i imali zabavno druženje uz pjesmu, a proslavili smo i rođendan jedne naše župljanke. Sljedećeg jutra imali smo doručak, a nakon doručka uputili smo se u zajednicu Cenacolo.

Zajednica Cenacolo je zajednica  koja prihvaća i pomaže  izgubljenima u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti i daje im ljubav i zajedništvo. U zajednici smo slušali Josipovu priču kako je on našao smisao života koji se ne odnosi samo na materijalne stvari. Josip je član zajednice već duži niz godina, a prije ulaska u zajednicu prošao je kroz mnoge nedaće. Josip je uz pomoć vjere u Boga i naravno zajednice uspio izaći iz problema koji su mu bila velika prepreka u životu. Osim Josipove priče u zajednici pogledali smo i kratki video o povijesti zajednice i koliko je mladim ljudima ona pomagala već dugi niz godina ,a mogli smo kupiti i suvenire koje izrađuju članovi zajednice. Kada smo se vratili ručali smo i malo se odmorili, a onda je slijedilo penjanje na brdo Križevac. Brdo Križevac nešto je veće od brda ukazanja Kraljice Mira, ali to nas nije spriječilo da se odlučimo na taj pothvat jer uz Božju prisutnost sve je lakše. Pri penjanju na brdo molili smo križni put, a između svake postaje molili smo krunicu i pjevali. Mnogo ljudi koji su prolazili pored nas i slušali našu pjesmu imali su osmijeh na licima kada su vidjeli oko četrdesetak mladih kako zajedno mole i pjevaju, a neki su nam se čak i pridružili na putu do vrha. Na vrhu nas je dočekao križ u koji su ugrađene moći Isusovog križa koje su dobivene iz Rima. Nakon što smo se spustili uputili smo se na misu.

Misa koja se održavala na vanjskom oltaru ispred crkve Sv. Jakova kao i prethodnog dana bili je odlična nagrada nakon napornog penjanja na brdo Križevac, a dobro nam je i došla da se zahvalimo Bogu što smo svi sigurno propješačili taj velik put. Poslije mise večerali smo i imali slobodno vrijeme. Na kraju dana još jedan put smo se svi okupili i odlučili se zajedno pomoliti. Sljedeći dan bio je dug, a započeli smo ga molitvom i doručkom, spremili smo kofere i oprostili se od obitelji Pavlović koji su bili odlični domaćini ovih nekoliko dana. Ulaskom u autobus započeli smo vožnju prema Mostaru. Tamo smo posjetili crkvu Sv. Ivana Apostola i Evanđelista. Imali smo jako dobro vodiča fra Antu koji nam je pokazao unutrašnjost crkve i objasnio kakvi su im planovi za daljnje uređenje ove prekrasne velike građevine. Zatim smo otišli posjetiti jednu od glavnih turističkih atrakcija u Mostaru, a to je Stari Most. Ispod mosta teče prekrasna rijeka Neretva, a most je poznat diljem svijeta zbog natjecanja skokova s mosta na koja dolaze ljudi iz različitih dijelova svijeta. Nakon Mostara slijedio je možda nama najbolji dio tog dana odlazak u Sarajevo.

Sarajevo je grad koji se naziva „europski Jeruzalem„ naziv je dobio po broju vjera koje se isprepliću u  tom gradu : kršćanstvo, islam, židovstvo i pravoslavlje, četiri vjere koje su naučile kako živjeti zajedno u miru. U Sarajevu smo posjetili crkvu Presvetog Trojstva, Gazi Husrev- begovu džamiju , a prošli smo i pored Aškenaške sinagoge. Osim vjerskih građevina vidjeli smo i Morića han koji je u prošlosti pružao utočiste trgovcima i putnicima ,a do danas je uspio zadržati svoj gotovo nepromijenjen izgled. Posjetili smo i ulicu u kojoj je bio poznati Sarajevski atentat, razgledali i čuli nešto više o Baščaršiji koja je još i danas glavno povijesno i kulturno središte grada. Nakon razgledavanja imali smo slobodno vrijeme koje su mnogi iskoristili da probaju prave sarajevske čevape ili ispiju  tradicionalnu bosansku kavu. Naravno u Sarajevu je bilo pregršt lijepih suvenira koji su simbol grada Sarajeva ali i njihove kulture. Nakon što smo razgledali sve i ponovno se okupili slijedio je povratak kući. Put kući bio je zanimljivi od samog puta prema Međugorju zato što iako smo bili umorni u autobusu  više pričali i pjevali, a na cijelom putu sagradili smo jako veliko zajedništvo i svi smo se bolje upoznali. U Ludbreg smo došli sretno i u vožnji nije bilo nikakvih problema, a tome moramo zahvaliti našem odličnom  vozaču Vanji. Mislim da će svi pamtiti ovaj put u Međugorje i da svi isčekujemo neki novi zajednički put ili neko novo hodočašće koje će hraniti i održavati naše zajedništvo, te učvršćivati našu vjeru.