RASPORED SV. MISA:
• Utorak - Subota 7.30 i 18.00 sati
Svaki prvi petak u mjesecu
• Euharistijsko klanjanje od 18:30 do 21:00

30. prosinca 2018. - NEDJELJA - SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

• 7.30: + Kata i Mirko Hižak
• 9.30: ZA DJECU
• 11.00: ŽUPNA

31. prosinca 2018. - Ponedjeljak - Trpimir

• 7.30: + Ana Kosec
• 19.00: ZAHVALNICA

1. siječnja 2019. - Utorak - SV. MARIJA BOGORODICA

• 7.30: + Đuro i Đurđica Horvat
• 9.30: ZA DJECU
• 11.00: ŽUPNA

2. siječnja 2019. - Srijeda - Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski

• 7.30: Na nakanu
• 18.00: + Vjekoslav Hrašćinec; + Anđela Filipović;
+ Franjica Baćani
• Na čast Krvi Kristovoj za ozdravljenje A.Pongrac

3. siječnja 2019. - Četvrtak - Ime Isusovo

• 7.30: + Vladimir Križan
• 18.00: + Vladimir Đurašin

4. siječnja 2019. - Petak - Anđela

• 7.30: U zahvalu Krvi Kristovoj
• 18.00: Ivan i Štefica Šafarek; + Antun i Terezija Jež

5. siječnja 2019. - Subota - Miljenko

• 7.30: + Ivan Jantol
• 18.00:

6. siječnja 2019. - Nedjelja - BOGOJAVLJENJE – SV. TRI KRALJA

• 7.30: + Bolto i Josipa (ž) Havaić
• 9.30: DJEČJA
• 11.00: ŽUPNA

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 46 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Kapela Majke Božje Žalosne
Petak, 05 Veljača 2010 19:30

Nedaleko od starog mosta na rijeci Bednji nalazi se kapela Majke Božje Žalosne. U narodu je ostala priča da je kapelu izgradio plemić na mjestu gdje je nekad stajao pil s kipom Majke Božje Žalosne.

O tome Marija Winter piše:

"Građena je u vrijeme župnika Ivana Severa. Originalni dokument o gradnji umetnut je u kuglu ispod križa na tornju. Pronašao ga je limar Petar Gregel iz Varaždina, kad je 1. rujna 1867. popravljao toranj je je o tome ostavio na istome mjestu pismo ovoga sadržaja: „Kapelica ova postoji polak pisma koje smo našli u jabuci, kad su ju dole skinuli, više od sto godina. U ovom starom pismu nalazimo da je na mjestu gdje je sada kapelica bio samo pil Bl. Dj. Marije žalosne kojeg je puk iz pobožnosti postavio , nu domaći župnik Filip Sever počeo je godine 1762 troškom puka i gospočije ludbreške rečenu kapelicu graditi, a godine 1769 dade limom toranj pokriti, koji je i onda izgledao kao ovaj sada, ter od onoga vremena utičeju se vjerni kršćani Bl. Dj. Mariji Sedam Žalosti... Vlasnik imanja bio je u vrijeme gradnje Ludovik I Batthyany, ali ga je već prepustio sinu Adamu II, nekadašnjem namjesniku banske časti, te je uz njegovu pomoć ova skladna građevina dovršena..."

U njoj je, piše Katarina Horvat Levaj u "Umjetničkoj topografiji Ludbrega", ostvarena "veća cjelovitost baroknog prostora... Lagano izdužena kvadratična lađa nadsvođena sa jednim poljem kupolastog svoda, a u uglovima uz pročelni zid, kao i na spoju s apsidom pod kalotom, izvedeni su pilastri konkavnih ploha, dok su izvana svi uglovi meko konveksno zaobljeni... U ranom XIX stoljeću ova kapela dobiva zidani zvonik, prigrađen uz prvotno pročelje i proširen trijemom u prizemlju ispred kojeg se formira novo kulisno pročelje , raščlanjeno lezenama te zaključeno oblim zabatom i volutama. "

"Danas svetište kapele ispunjava oveći drveni oltar u stilu historizma. Lijepo komponirani retabl s oznakama neobaroka ima naglašeni centralni dio s velikom nišom za kip Žalosne Marije s mrtvim sinom u krilu i do nje kaneliranevitke stupove koji nose vijenac s fragmentima trokutastoga zabata. Volutne konzole koje proširuju predelu nose niže i uže bočne dijelove retabla, u nišama kojih stoje anđeli. Tabernakul i ornamentirani antependij zaokružuju stilsku cjelinu. Kipar oltara nije poznat, ali je moguće da potječe iz tirolske radionice F. Schmalzla." (Doris Baričević: Umjetnička topografija Ludbrega, str.228)