RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 18.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 18.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 139 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Ispunjenje zavjeta
Četvrtak, 13 Svibanj 2010 16:28
Dolaskom komunista na vlast 1945. počeo je nezapamćeni progon Crkve. Ludbreški župnik Matija Crnković, čuvar svetišta, uhićen je i bez suda ubijen u lipnju 1946. Nova vlast je s gradskoga trga uklonila pil Sv. Trojstva, zaštitnika ludbreške župe. Vojska je dolaskom u kapelu dvorca Bathyannyani, u kojoj se po predaji dogodilo čudo Krvi Kristove, pretvorila u konjušnicu. Svi su zidovi prebojani, oltari su pocijepani i spaljeni, a kipovi s oltara bačeni u rijeku Bednju. U Ludbregu su zabranjeni svi vjerski skupovi. Prema pričanjima domaćih ljudi, policija je hodočasnike koji su se usudili doći legitimirala i silom ih vraćala kućama. Misna slavlja za veliko mnoštvo održavala su se u cinktoru župne crkve.
Vremenom je pritisak vlasti popustio, osobito nakon uspostave diplomatskih odnosa Svete Stolice i tadašnje SFRJ. Narod i u ludbreško proštenište od početka sedmdesetih godina prošloga stoljeća dolazi u sve većem broju, osobito nakon što je vlč. Ivan Jurak izdao "Vodič u svetište Ludbreg". Župna crkva i cinktor vrlo brzo postaju pretijesni za veliko mnoštvo hodočasnika.

Pronaći prikladan prostor za bogoslužje svim vjernicima postaje glavni cilj preč. Josipu Đurkanu, koji je župnik postao u jesen 1985. U planu je bila kupnja zemljišta bivše ciglane, ali župa 1988. zemljište nije mogla platiti 25.000 DM.
Ubrzo su došli i prvi demokratski izbori i toliko željena sloboda. Gradska vlast je odobrila misno slavlje u gradskom parku dvorca Bathyanny. Prvi puta nakon 1945 ulicama Ludbrega kretalo se veliko mnoštvo vjernika u procesiji od župne crkve. Više od 50.000 okupljenih vjernika crkvenim i svjetovnim vlastima su poslali jasnu poruku što Ludbregu treba da bi dostojno proslavio Svetu nedjelju i napokon ispunio zavjet iz 1739.

Tadašnja gradska vlast na zahtjev župnika Josipa Đurkana župi je 1992 darovala komleks zemljišta od 5 ha na desnoj obali Bednje. Potom se osniva građevinski odbor, šalju se dopisi i traži pomoć u gradnji kapele prema idejnom rješenju arhitekta Zlatka Filipovića iz Koprivnice. Radovi na pripremi zemljišta počeli su u proljeće 1993. U srpnju iste godine počela je gradnja temelja. Temeljnji kamen  nove kapele u koji su ugrađene Župna povelja, i Povelja Hrvatskog sabora, blagoslovljen je i postavljen u subotu 4. rujna 1993. Umjesto tadašnjeg Predsjednika Sabora Stjepana Mesića, prigodni govor je održao i kamen temeljac položio g. Martin Sagner.

 

Gradnja je nastavljena darovima vjernika i poduzeća a i Sabor je sudjelovao u financiranju gradnje izdavanjem doplatne poštanske marke sa slikom Relikvije. Radovi su dobro napredovali i 4. Rujna 1994 kardinal Franjo Kuharić je pred gotovo 100.000 okupljenih vjernika blagoslovio novu kapelu. Točno 50 godina poslije zavjeta što ga je 29. Listopada 1944 na blagdan Krista Kralja u zagrebačkoj katedrali u Zagrebu izrekao zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac! U jesen počinje gradnja 12 preostalih postaja križnoga puta. Njih u proljeće 1995 u tehnici mozaika oslikava akademski slikar Goran Petrač. On je do Svete Nedjelje 1996 završio oslikavanje mozaika na zabatu Zavjetne kapele čime je napokon i u građevinskom smislu ispunjen zavjet Sabora iz 1739. Godine.