RASPORED SV. MISA:
• Ponedjeljak: 18.00 sato 
• Utorak - Petak: 7.30 i 18.00 sati
• Subota: 7.30 sati
• Nedjelja: 7.30, 9.30 i 11.00 sati

Sv. Ispovijed:
• ujutro prije sv. Mise
• navečer u srijedu i petak prije sv. Mise

 

 

 

 

Trenutno aktivnih Gostiju: 161 


Designed by:
SiteGround web hosting Joomla Templates

Okružnica nadbiskupa Stepinca
Četvrtak, 13 Svibanj 2010 16:16

"IZVRŠIMO U HRVATSKOJ SVETOJ GODINI DAVNI ZAVJET HRVATSKOG SABORA!"

Okružnica koja ima da se pročita u svim crkvama i objavi po cijelom hrvatskom narodu

Kroz stoljeća su sudbinom hrvatskog naroda odlučivali hrvatski sabori. U djelovanju hrvatskih sabora dolazila je uvijek do izražaja duša hrvatskog naroda, koja je duboko katolička. Zato su sve odluke hrvatskih sabora uvijek bile u skladu s katoličkim životom, mišljenjem i osjećanjem hrvatskog naroda, a to je u posebnim nekim historijskim zgodama dolazilo i do osobitog izražaja u zaključcima hrvatskih sabora.

Među tim zaključcima ima i jedan, kojim ima značaj zavjeta što ga je Hrvatski sabor u ime hrvatskog naroda učinio Bogu. U godini 1739 harala je naime kuga u nekim krajevima Hrvatske. U prosincu te godine sastao se Hrvatski sabor u tadanjem saborskom gradu Varaždinu i zaključio da će, ako Bog odvrati kugu od hrvatskog naroda, u zahvalu za to biti podignuta kapelica u čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, gdje se od davnine posebnim načinom štuje Presveta Krv Spasiteljeva. To je štovanje Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, kamo u to ime hrli mnogo hrvatskog naroda, Hrvatski sabor nazvao „najvećim blagom Hrvatskog Kraljevstva“

Bog je uslišao molitve hrvatskog naroda i zavjetnu želju Hrvatskog sabora: kuga je prestala. Ali obećanje što ga je Hrvatski sabor tada Bogu zauzvrat dao, ostalo je neizvršeno. To je obećanje isprva odgađano, kako to često biva u ljudskom životu, i na kraju je na nj posve zaboravljeno.

I do dana današnjega - evo već preko 200 godina – taj zavjet Hrvatskog sabora nije izvršen. Naoko se mnogima možda čini taj zavjet neznatnim. Kuge danas u Europi više nema, pa zato sebi ne znamo zamisliti kolika je ona nekad bila nesreća, harajući nemilice kamo je stigla. A i gradnja samo jedne kapelice nije velika stvar, pa ako to nije izvršeno, možda će netko misliti da to nije ne znam koliki propust.

Ali krivo bi mislio tko bi tako sudio. Tu se radi o obećanju, koje je u ime hrvatskog naroda dano Bogu. Ako pojedinac čovjek učini kakvo obećanje, kakav zavjet Bogu, pa ga ne izvrši, teško griješi. A zar to isto da ne vrijedi za cijeli narod?

Nema, zastalno, nijednog katolika Hrvata, koji bi rekao da ono, što je Hrvatski sabor kao predstavnik naroda Bogu obećao, mora doista biti i izvršeno. Pa, ako je kroz dvjesta godina ostalo neizvršeno ( a kolike je Božje kazne hrvatski narod možda i upravo radi toga morao u ta dva stoljeća podnijeti!), treba da to obećanje bude bar sada što prije izvršeno.

Za izvršenje tog zavjeta Hrvatskog sabora poduzete su od prošle godine prve priprave. Za gradju zavjetne kapelice u čast Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, koja je Bogu obećana tim zavjetom Hrvatskog sabora, načinjen je nacrt, te će ta kapelica biti podignuta u obliku kapelice Isusova groba, kako ju je bio u Jeruzalemu sagradio Hrvat fra Bonifacije iz Dubrovnika. Tako ćemo izvršenjem tog zavjeta Hrvatskog sabora ujedno dobiti u Hrvatskoj i kopiju kapelice Spasiteljeva groba, i to u historijskom obliku, kakav joj je dao jedan Hrvat. Tu se spaja u divan zajednički izražaj i vjerska manifestacija narodnog zavjeta i kulturno-historijski dokument o jednoj građevini, koja se može ubrojiti među najslavnije, što ih je ikad koji Hrvat u stranom svijetu – u ovom slučaju u Spasiteljevoj domovini – izvršio.

Da se taj zavjet Hrvatskog sabora uzmogne što prije izvršiti, i kapelica Presvete Krvi Isusove ( u obliku kapelice Isusova groba ) sagraditi, tu treba pomoći od cijelog hrvatskog naroda. Ne radi se ovelikoj građevini ni o velikoj svoti ( možda oko 200 tisuća dinara ) pa, ako se svagdje malo sabere, svota će biti brzo namaknuta. Do sad su mnogi već pridonijeli po koji obol, ali još nije sabrana ni desetina potrebne svote.

Pozivam, dakle, velečasno svećenstvo, sva katolička društva i pojedince katolike, da učine što god je moguće za ovu svetu katoličku i narodnu svrhu. Na prvi dan mjeseca srpnja slavi se spomendan Presvete Krvi Isusove. Neka dakle od toga dana cijela druga polovica ove godine bude namijenjena tome, da nas podsjeća na izvršenje zavjeta Hrvatskog sabora i da nas potiče da svaki od nas za to pridonese svoj, ma i najmanji, obol. Jedne nedjelje ovoga ljeta ( kako je u kojem mjestu zgodnije ) neka bude u crkvi i izvan crkve organizirana i posebna sabirna akcija u tu svrhu.

Neka nam lebdi pred očima, da je Bog po tom zavjetu Hrvatskog sabora prije dvjesta godina odvratio jedno strahovito zlo, kugu, od hrvatskog naroda. A Crkva, u svojim molitvama, stavlja u isti red kugu, glad i rat. Danas jedno od od tih triju zala, to jest rat, hara velikim dijelom Europe i širi se kao nekada kuga. Izvršenjem zavjeta Hrvatskog sabora, po kojem je Bog odvratio kugu od hrvatskog naroda, pobudit ćemo milosrđe Božje, da čuje i usliši naše vapaje, kad s Crkvom danas toplije nego ikada molimo: „Od kuge, glada i rata oslobodi nas, Gospodine!“

Stojimo, hvala Bogu, i pred novim razdobljem, kad će Hrvatski sabor opet odlučivati o sudbini hrvatskog naroda. To novo djelovanje Hrvatskog sabora treba da bude praćeno Božjom pomoći i blagoslovom. A postići ćemo to tim sigurnije, ako izvršimo nekadanje obveze Hrvatskog sabora prema Bogu. Neka i ta misao, sa željom da što prije bude ostvarena vlast Hrvatskog sabora, bude jak poticaj da omogućimo što većim sudjelovanjem i prinosima cijelog hrvatskog naroda izvršenje dvjestagodišnjeg zavjeta Hrvatskog sabora.

Dobri Bog neka blagoslovi svako djelo učinjeno u tu svrhu!

Dr. Alojzije Stepinac

Hrvatski metropolit i nadbiskup zagrebački, 1939. g