CRKVA JE ČUVARICA BOŽANSKIH ISTINA!

( Propovijed na blagdan Krista Kralja u prvostolnoj crkvi prigodom zavjeta Zagrebačke nadbiskupije, u Zagrebu, 29. Listopada 1944.)
Dragi moji vjernici!

Veliki je jauk napunio jednom zemlju egipatsku. Bilo je to one noći, kad je anđeo pomora pogubio sve prvorođence u zemlji egipatskoj, kako mu je naložio Gospodin. Ostali su pošteđeni samo prvorođenci u kućama, koji su dovratnici bili poškropljeni krvlju janjetovom, kako je Gospodin naredio slugi svome Mojsiju: „Krv po kućama, u kojima stanujete, bit će vam zaštitni znak. Kad vidim krv, proći ću vas Među vama ne će biti pomora, kad stanem ubijati u zemlji egipatskoj. „ (Izl 12,13)

Danas ne jauče Egipat, nego jauče čitava kugla zemaljska. Padaju ne samo sitna djeca, nego padaju i očevi i majke, odrasli mladići i djevojke, starci i starice, baš kao da su se približila ona grozna vremena o kojima govori Knjiga Otkrivenja sv. Ivana Apostola. A što da se i čudimo tomu? Bog je tako dugo opominjao ludog faraona, nu sve su opomene ostale uzaludne. Gospod je kao najzadnje sredstvo upotrijebio pomor prvorođenaca čitavog Egipta. Evropa se je, zahvaljujući blagotvornom uplivu Kristova Evanđelja, podigla, kao nijedan drugi kontinent, do najvišeg stupnja kulture i materijalnog blagostanja. Ali, onamo od francuske revolucije, a napose zadnja četiri desetljeća, usprkos svim opomenama koje Gospodin upravlja preko svete Crkve, čuvarice božanskih istina, Europa je, a s njom i ostali svijet, gazila i ruglu izvrgavala Evanđelje Kristovo. Evropa je nastojala riješiti se svih obveza Evanđelja i zamijeniti ga izumimia bijednoga ljudskog razuma. Sada žanje plodove svojih nastojanja. Anđeo pomora obilazi već šestu godinu Europom i čitavim svijetom i kosi kosom smrti dalje, usprkos svemu plaču i jauku, koji se razliježe zemljom. I naša draga Hrvatska plače. Plače za mnogim svojim sinovima i kćerima, koji u naponu snage ostaviše život.
Sve je to razlog, da smoodlučili potražiti sredstvo, koje bi anđela smrti zaustavilo na njegovu pohodu kroz našu dragu domovinu. A to je, dragi moji vjernici, Presveta Krv Gospodina našega Isusa Krista i zagovor Presvete Bogorodice, koje krv kola u žilama našega Otkupitelja. Odlučili smo se na jedan zavjet, da umislostivimo Božju pravdu, da bi nas poštedila od daljnjeg razaranja i uništavanja i da bi se naš narod iskreno vratio k Bogu, bez kojega bi bio osuđen na propast. Polažemo danas zavjet, da ćemo ispuniti neispunjeni zavjet hrvatskog sabora za izgradnju kapelice Presvete Krvi Isusove u Ludbregu; da ćemo tu Presvetu Krv na posebno svečani način kroz prvih pet godina štovati u svim crkvama naše nadbiskupije, gdje se vrši nedjeljno bogoslužje; a u čast Presvete Bogorodice kroz pet godina jednom u godini održati svečane obhode sa službom Božjom u svakom pojedinom crkvenom kotaru, gdje ima crkva ili kapela posvećena Majci Božjoj.
Budimo iskreni! Veliki će dio ljudi možda samo žalno mahnuti rukom, kad čuje za jedan zavjet. Nu mi se tomu ne ćemo puno čuditi. Jer ljudi slabe ili nikakve vjere, kakve danas susrećemo u svijetu, ne postavljaju svoju nadu u Boga, nego u svoj razum i svoje mišice, kako govori Sv. Pismo: "Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje: a mi zazivljemo ime Gospoda, Boga našega." (Ps 20,8) Da! Mi svoju nadu polažemo u Presvetu Krv našeg Otkupitelja i u zagovor Njegove Presvete Majke. A razlog je taj, što nas Gospodin Isus Krist i Njegova Sveta Majka najiskrenije ljube i što nam jedini mogu pomoći.
Znate li, što je rekao Gospodin svojim apostolima: "Od ove ljubavi nitko nema veće, da tko položi život svoj za prijatelje." (Iv 15,13) A te riječi proveo je Isus u djelo, kada je položio život svoj ne samo za svoje prijatelje, nego i za svoje neprijatelje, kako je sam govorio umirući na križu: „Oče, oprosti im, jer ne znadu što čine!" (Lk 23,34) Zato mi ne vjerujemo, Isuse, da Ti ne bi imao smilovanja s nama, koji si za nas prolio prve kapi svoje Presvete Krvi već kao maleno dijete prigodom svoga obrezanja. Zato mi ne vjerujemo, Isuse, da ne bi imao sada smilovanja s nama Ti, koji si se radi nas krvavim znojem znojio na Maslinskoj gori. Zato mi ne vjerujemo, Isuse, da ne bi sada u našoj nevolji imao smilovanja s nama Ti, koji si dopustio, da Tvoja Presveta Krv teče pod strašnim bičevima rimskih vojnika radi naših grijeha. Ztao mi ne vjerujemo, Isuse, da ne bi sada u našoj nevolji imao s nama smilovanja Ti, koji si dopustio da Ti strašna trnova kruna istisne zadnju kap krvi iz svete glave radi naših grijeha. Zato mi ne vjerujemo, Isuse, da ne bi sada u našoj nevolji imao s nama smilovanja Ti, koji si dopustio, da ti radi naših grijeha grozni čavli istisnu zadnju kap Presvete Krvi iz ruku i nogu, kad su Te razapinjali na križ. Zato mi ne vjerujemo, Isuse, da ne bi sada u našoj nevolji imao s nama smilovanja Ti, koji si dopustio da ti radi naših grijeha već mrtvome istisne vojnik kopljem iz Presvetog Srca zadnju kap Krvi.
Kad se je Albuquerque, osvajač Indije, nalazio u najstrašnijoj oluji na moru, i kad je svaka nada bila izgubljena, uzeo je na ruke dijete, koje se nalazilo na brodu, podigao ga prema nebu i zavapio: Oče nebeski, mi smo grješnici i zaslužili smo smrt! Ali ovo dijete nije ništa krivo. Oprosti radi njega nama krivcima! Bura se stišala, brodovlje je bilo spašeno.
I mi, Oče nebeski, priznajemo svoju krivnju. Teško smo Te uvrijedili i zaslužili smo, da nas kazniš. Ali nam oprosti, molimo Te, radi Krvi svoga ljubljenoga Sina Isusa Krista, koju je on iz ljubavi prema nama prolio na drvu križa. Oprosti nam, radi Njegove presvete krvi, „koja bolje vapi nego Abelova." ( Heb 12,24)
A da naša molitva, dragi moji vjernici, bude uspješnija, zavjetujemo se danas, da ćemo kroz pet godina na posebno svečani način svake godine iskazati čast Presvetoj Djevici i Bogorodici Mariji. Nju uzimamo za svoju posrednicu kod Boga. Imamo zato i te kako veliki razlog. Jer, kako lijepo veli blaženi Ljudevit-Marija Grignion, „Bog Otac dao je svog Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga Zavjeta kroz četiri tisuće godina, da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i svojim velikim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, veli sv. Avgustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao po Mariji, da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. „Zato nam je njezin sveti zagovor kod Boga potrebniji negoli korica kruha u ovim preteškim vremenim. Jer, veli isti blaženik: Ako je već Mojsije snagom svoje molitve zaustavio srdžbu Božju nad Izraelcima tako uspješno, da se ovaj previsoki i neizmjerno milostivi Gospodin nije mogao suprotstaviti, nego je na neki način molio Mojsija, da mu pusti iskaliti srdžbu i kazniti onaj buntovni narod; koliko li onda veći pojam moramo imati o molitvi ponizne Marije, dostojne Majke Božje, koje je molitva moćnija kod Boga od molitava i zagovora svih anđela i svetaca na nebu i na zemlji? ... Marija je proizvela s Duhom Svetim najveće djelo, što ga je ikad bilo ili će ga biti: rodila je Boga-čovjeka; i Ona će dosljedno proizvesti i najveće stvari u zadnja vremena. Njoj je pridržana tvorba i odgoj velikih svetaca, koji će biti pri koncu svijeta, jer samo ova izvanredna i čudesna Djevica može proizvesti u zajednici s Duhom Svetim osobite i izvanredne stvari."
A zar te riječi blaženog Grigniona, napisane prije više od četvrt milenija ne potvrđuju sama Majka Božja svojim posljednjim ukazanjem u Fatimi, koje je proizvelo takav preokret u dušama golemog broja ljudi? Učinimo dakle sve, što je u našoj moći, da prodičimo Svetu Djevicu i Bogorodicu Mariju u našoj domovini, a uz Njezinu pomoć, da što više proslavimo i Presvetu Krv Našega Otkupitelja. Naš trud, dragi moji vjernici, ne može biti uzaludan! Zato nam jamče riječi Gospodina našega Isusa Krista: „Molite i dat će vam se, tražiti i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli, prima, i koji traži, nalazi i koji kuca, otvorit će mu se. Ili, koji je među vama čovjek, u koga ako zamoli njegov sin kruha, zar će mu dati kamen? Ako dakle vi, koji ste zli znadete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš, koji je na nebesima, dati dobra onima, koji ga mole! (Mt 7,7-11)
( Nakon propovijedi je preuzv. gosp. nadbiskup dr. Alojzije Stepinac sa propovjedaonice u ime zagrebačke Nadbiskupije položio slijedeći zavjet:)
Svemogući vječni Bože,oprosti nam po zagovoru svetoga i bezgrješnoga Srca Majke Božje naše grijehe i kazne, koje za njih zaslužujemo, iskaži nam svoje milosrđe i odvrati od nas nevolje, koje nas biju. Sačuvaj nas i naš narod od teških nevolja i propasti, a mi Ti se zato obvezujemo i zavjetujemo:
1.da ćemo svom dušom i svim sredstvima poraditi oko toga, da se ostvari neostvareni do sada zaključak Hrvatskog sabora, u Varaždinu godine 1739., da će sagraditi kapelicu predragocjene krvi Kristove u Ludbregu na spomen i promicanje štovanja predragocjene Krvi Kristove prolivene na križu za naše spasenje a za koji je zaključak hrvatskom saboru dao poticaj čudesni događaj, koji se – kako se pobožno drži – zbio poslije podizanja u sv. Misi u Ludbregu godine 1411.;
2.obvezujemo se i zavjetujemo, da ćemo se kroz pet godina svake prve nedjelje u mjesecu rujnu, kad se u Ludbregu drže proštenja i svečanosti u čast presvete Krvi, po cijeloj Nadbiskupiji zagrebačkoj u pojedinim župnim, redovničkim i inim crkvama, gdje se vrši nedjeljno bogoslužje, održati bogoslužje, svečanosti i govore u čast presvete Krvi i pozvati vjernike, da im u što većem broju prisustvuju;
3.obvezujemo se i zavjetujemo, da će se po cijeloj našoj zagrebačkoj nadbiskupiji kroz pet godina jedanput u godini u ljetnim mjesecima održati svečane procesije, govori, Mise u čast bl. Dj. Marije i to u svakom crkvenom kotaru ili kraju u jednoj crkvi ili kapelici posvećenoj bl. Dj. Mariji ili gdje se nalazi njezin kip ili slika, kako se to dogovore dušobrižnici onoga crkvenoga kotara ili kraja.
O milosrdni Bože, ovo svoje obećanje i zavjet smjerno podastiremo pred Tvoje Veličanstvo, čvrsto se uzdajući, da ćeš uslišati naše molitve, po zagovoru svetoga i bezgrješnog Srca Marijina prema riječima našega Spasitelja: "Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će Vam se. Jer svaki koji moli, prima i koji traži, nalazi, i koji kuca otvara mu se." (Lk 5,9-10). Amen.
Katolički list, br. 44 ( 1944) 525-526