Nakon što je pokaznica s relikvijom iz Rima vraćena u župnu crkvu u Ludbregu, u ove su krajeve počele česte provale Turaka. Zato je relikvija s pokaznicom prenesena na čuvanje u grad Gotalovec kod Zajezde. Sklanjanje pokaznice u Gotalovec možda nije slučajan ako se zna da mu je vlasnik bio podban Baltazar Bedeković Komorski, otac poznatog ludbreškog isusovca Kazimira Bedekovića. Tek kad je nakon bečkih ratova 1695.g. oslobođena Kaniža i prestala opasnost od turskih pljačkaških pohoda, pokaznica s relikvijom je iz sigurnosnih razloga vraćena u kapelicu gradskog dvorca. Odatle se svake godine četvrtkom uoči proštenja u procesiji nosila u župnu crkvu.

To je potrajalo sve do 1787.g kad je tadašnji župnik Filip Sever više nije htio vratiti u dvorsku kapelicu. Iako je viša državna i crkvena vlast presudila u korist župe, pa je Relikvija ostala u župnoj crkvi, zategnuti odnosi kneza Ludovika Batthyanya i župe toliko su se pogoršali da je knez iz župne crkve uzeo skupocjeni moćnik (pokaznicu u kojoj se čuvala relikvija Predragocjene Krvi) i otpremio ga u Mađarsku. Isto tako je iz dvorske kapele odnio crkveno ruho, dragocjeno posuđe, i zavjetne darove vjernika i razdijelo crkvama u Mađarskoj. Od novca koji je kapelan skupio nabavljen je novi oltar i poslan u Boll i kasnije u Željezno. Nakon smrti kneza Ludovika, njegov nasljednik, knez Filip, s tim je oltarom u Ludbreg vratio i neke ranije oduzete dragocjenosti, među kojima svakako najvrjedniju, relikvijar svoje prabake Eleonore u kojem se do danas čuva Relikvija Predragocjene Krvi.
Unatoč brojnim ratovima, revolucijama i previranjima tijekom 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, na ovim je prostorima vladala relativna sigurnost sve dok požar II svjetskog rata nije zahvatio i ludbreški kraj. U tim nesigurnim vremenima pokaznici s relikvijom zaprijetilo je i fizičko uništenje. No, u to je vrijeme u Ludbregu kao izbjeglica s otoka Krka boravio mladi bogoslov Faustin Čubranić. Doznavši što neki ljudi planiraju učiniti, pokaznicu s relikvijom zazidao je u zid župne crkve i tu je skrivao sve do kraja rata 1945.