Od sakralnih objekata ludbreškog kraja župna crkva Presvetog Trojstva zauzima središnje mjesto. Sakralna građevina iz doba gotike koja se spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije oblikovana je u vremenu od 1640.-1680.g u ranobaroknom stilu. O tome u "Umjetničkoj topografiji Ludbrega" Katarina Horvat-Levaj piše:

"To se može utvrditi u osnovnoj prostornoj organizaciji crkve s poligonalnim gotizirajućim svetištem poduprtim kontraforima, ranobaroknim brodovima, te renesansnim zvonikom sred pročelja. Iako bi svetište moglo nastati i na starijim gotičkim temeljima, njegov plitki poligonalni završetak tipičn je upravo za XVII stoljeće, nalazeći niz paralela u tadašnjim crkvama kontinentalne Hrvatske. Svetište je ujedno predstavljalo i najranije sagrađeni dio obnavljane ludbreške crkve, s obzirom da je prema vizitacijama bilo već 1649.godine natkriveno, dok su u brodu tada bili dovršeni tek križni piloni za ošenje budućih svodova. Sami su svodovi, a posebno bačvasti sa susvodnicama u glavnom brodu i svetištu, takođeđr izrazito karakteristični za to stilsko razdoblje. Tom vremenu pripada i pročelni zvonik-kula, idući dominantni oblikovni element crkve. Naime, svojom masom i smještajem, re raščlambom vijencima i rastvaranjem prozorima-puškarnicama i završnim kamenim polukružnim biforama, uključuje se u niz srodnih zvonika XVII stoljeća, koji svoja fortifikacijska obilježja duguju, s jedne strane karakteru ipak još nesigurnog vremena, a s druge strane monumentalnome uzoru; renesansnome Alberthalovu zvoniku zagrebačke katedrale, sagrađenom 1646. godine.

Uz navedene arhitekstonske značajke crkve Presvetog Trojstav, karakteristične za vrijeme u kojem je podignuta, njezina dominantna tlocrtno-prostorna značajka, trobrodnost, posve je izuzetna. Naime, ne samo u razdoblju rane obnove kontinentalne Hrvatske nakon turskih razaranja, nego i prije u srednjem vijeku a i kasnije u baroku, trobrodne su župne crkve u tim krajevima vrlo rijetke. Iako bi se trobrodni tlocrt moga tumačiti utjecajem starijih struktura, najvjerojatnije je ipak riječ o proširenju jednobrodne gotičke crkve...zbog porasta značenja Ludbrega kao hodočasničkog središta, za koje je u to doba srednjovjekovna dvorska kapela postala premala.

Obilježja kasnobaroknog razdoblja nosi cinktor ludbreške župne crkve, podignut radi velike posjete hodočasnika 1779.g. Njegov arkadno rastvoren trijem, s toskanskim stupovima i segmentnim lukovima, nadsvođen je češkim kapama, a vanjski portali ukrašeni volutama i vijencima, izdignutim, zajedno sa segmentnim zabatima, iznad visine samog zida. Gradnjom toga trijema, hodočasnička župna crkva zadobila je efektan okvir, koji je ujedno pojačao i njezino urbanističko značenje na ključnoj poziciji u mjestu."